"Kćer su mi ubili na TV-u i Youtube to svaki dan vrti"
Poludjeli ubojica ubio je moju 24-godišnju kći, novinarku Alison Parker, u eteru javne televizije na ljeto 2015. godine. Uništio je mladi život i zauvijek promijenio moj.
U dubinama svoje tuge zakleo sam se da ću odati počast Alison na najbolji mogući način koji mogu smisliti. Moja supruga Barbara i ja krenuli smo s neprofitnom grupom koja financira umjetničke programe za siromašnu djecu u jugozapadnoj Virginiji, i postao sam advokat za smislenu reformu zakona o nošenju oružja, piše Andy Parker, otac ubijene novinarke za Washington Post.
Moj cilj je je bio, i još uvijek je, ne dati nestabilnim i opasnim ljudima oružje s kojim bilo kome mogu nauditi. Radi toga postao sam neprijatelj mnogima, pišu mi čak i oni koji tvrde da je Alisonina smrt bila dio neke dijabolične urote da se njima oduzme njihovo oružje. Od snimki smrti moje kćeri montirali su svakakve gnjusnosti koje preplavljuju internet.
Mržnja koju sipaju je nepodnošljiva, a dodatno me razljutilo to što preporučeni algoritmi za YouTube i Google pojačavaju i guraju te teorije zavjere.
Shvatio sam to kada sam upisao "For Alison", ime naše neprofitne organizacije, u Google. Pretraga mi je vratila jedan od ovih videa gdje se nas naziva urotnicima i lažljivcima. Onda sam guglao ime naše kćeri, što me odvelo niz stotine stranice odvratnog sadržaja. Jedna stranica kaže kako je Alison napravila plastične operacije i živi u Izraelu.
Krivim kreatore, da, ali krivim i Google jer potiče takav sadržaj i zarađuje na njemu.
Ovo društvo ne može tolerirati da teoretičari zavjere maltretiraju privatne građane. A Google ne bi trebao imati mehanizme gdje na takvom sadržaju zarađuje.
YouTube je najavio kako će pokušati "sabiti" sadržaj rubnih društvenih pojava, poput videa o ravnoj zemlji, no iz mog dosadašnjeg iskustva bojim se kako to neće biti niti uspješno niti dovoljno.
Od Alisonine smrti molim obje kompanije da maknu videe smrti moje kćeri kao i sadržaj teorija zavjera. Od tada sam naučio da niti im je politika jasna niti konzistentna. Micanje videa, i kad krše pravila, događa se ad hoc.
Najgore od svega, stalno se iz početka traumatiziram. Google je na mene prebacio obvezu obilježavanja takvog sadržaja te dokazivanja zašto je loše.
Kao kompanija koja ima virtualno monopol na preglede na internetu, Google ima dužnost zaštititi privatne građane. U tom smislu, potpuno u su promašaj.
Georgetown Law Civil Rights Clinic mi sada asistira u tome da argumentirano i jasno objasnim Googleu kako da adekvatno monitorira vlastitu platformu. Ako Google zakaže, onda bi se trebao uplesti Kongres i donijeti neka pravila.
Ovo nema veze sa slobodom govora. Sloboda govora o nečemu o čemu se ne slažem je jedno, ali ciljano maltretiranje, difamacija i kleveta nisu.
To kroz što mi prolazimo nije jedinstvena pojava. To se događa i roditeljima djece iz Sandy Hook pokolja, ili pak Parklanda - jer su svi za kontrolu vlasništva vatrenog oružja.
Internet je medij slobode govora koji se stalno razvija i važno je da se radi na tome da ona bude sigurno mjesto za sve ljude da podijele svoje ideje i da ih se čuje. Za sva nevjerojatna tehnička dostignuća koja je Google uveo, a jest, tvrtka je pokrenula i mračnu mrežu dezinformacija koje se skrivaju na vidljivom mjestu.
Možda mislite da je gubitak djeteta u televizijskom, hladnokrvnom ubojstvu najgora stvar koju roditelj može doživjeti. Ali Google dopušta da snimke tog užasnog trenutka ožive našu noćnu moru. Tragično, znamo da nećemo biti posljednji koji trpe ovu bol.
Ljudi koji koriste Google imaju izbor. Oni mogu ozbiljno shvatiti ovaj poziv na djelovanje i pružiti smislenu zaštitu od uznemiravanja. Ili mogu nastaviti prepuštati "teoretičarima" da obitelji žrtava maltretiraju zbog pažnje, zabave i možda čak i novca.