Kasno je ljeto 1976. godine. Nad Splitom i Zagrebom nebo je bez oblačka, a Jože Krumpak sjeo je u upravljačku kabinu svog McDonell Douglasa DC9 u splitskoj zračnoj luci. Upravlja zrakoplom na liniji prema Kolnu, vozi 108 putnika, većinom Njemaca koji se vraćaju s ljetovanja.

Točno u 09:48 poletio je prema Kolnu, a manje od pola sata kasnije Jože će poginuti u jednoj od najtežih zrakoplovnih nesreća u europskoj povijesti.

"Dobar dan Zagreb, ovdje Bealine 476", rekao je pilot britanskog zrakoplova Trident-3 leteći u smjeru Istanbula i ne sluteći ništa. Vrijeme je bilo dobro, vidljivost odlična, sva oprema obaju zrakoplova bila je ispravna, a posada zdrava, cetrificirana i dobro utrenirana za let pripadajućim zrakoplovima. Ništa u zrakoplovima DC9 i Tridenta nije moglo upućivati na nesreću koja će se uskoro dogoditi.

Međutim u zagrebačkoj Kontroli zračne plovidbe, koja je u to vrijeme bila jedan od najprometnijih zračnih koridora, situacija nije bila tako idealna. Oprema kojom su raspolagali bila je ispravna, ali već pomalo zastarjela, a zbog kroničnog nedostatka zaposlenika mladi kontrolor leta Gradimir Tasić odrađivao je 12-satnu smjenu već treći dan zaredom.

Važan faktor u razvoju kritične situacije bila je činjenica da pomoćnik kontrolora gornjeg sektora nije bio na svom radnom mjestu. Bio je zauzet radiokomunikacijom sa 4 druga zrakoplova i telefonskim pozivom s Beogradom vezano za dva zrakoplova u letu preko Sarajevo u Kumanovo. Postoji konfliktne izjave o tome što je šef smjene radio u vrijeme nesreće i je li uopće bio svjestan da pomoćnik kontrolora nije na svom radnom mjestu.

Nije ništa napravio da pomogne. Trebao je zamijetiti da asistenta nema i da kontolor leta sam obavlja cijeli posao.

Parametri leta otkrili su da su se oba zrakoplova pridržavali plana leta.

Pretpostavlja se da su oba zrakoplova bila na autopilotu, a budući da nijedan zrakoplov nije poduzeo ništa da bi izbjegao nesreću, najvjerojatnije se nisu vidjeli.

Konačan rezultat ovih okolnosti i nepoštivanja pravila kontrole zračnog prometa bio je sudar zrakoplova. 

"Zagreb! Moguće je da vidim sudar zrakoplova! Dvije letjelice padaju, gotovo pa su ispod nas"', javio je kapetan Kröse zagrebačkoj kontroli leta. 

U 10:15 došlo je do sudara Krumpakovoga DC9 i Tridenta British Airwaysa na putu prema Istanbulu na visini od oko 10 kilometara. Poginulo je svih 176 putnika i članova posade na oba zrakoplova.

"Čuli smo grmljavinu i požurili se na livadu pokupiti sijeno kada je nekoliko metara ispred mene palo tijelo djevojčice. Za njom su padali kovčezi, a malo dalje jedan čovjek", svjedočila je svojedobno za Večernji list Ljuba P.

1.200 policajaca, medicinskog osoblja, vatrogasaca i lokalnog stanovništva je sudjelovalo u potrazi i evakuaciji tijekom iduća tri dana, no putnicima nije bilo spasa. Dijelovi zrakoplova, opreme, prtljage i ljudskih tijela bili su razbacani na području od 10 kilometara, a spasilačku misiju otežavao je i močvarni teren, šuma i drugo raslinje.

"Sjedile smo u kući i spremale se u polje. Odjednom je nešto grunulo i mi smo istrčale vidjeti je li možda počelo grmjeti. Kad ono... na nebu iznad nas, jasno kao što vas sad vidim, avion koji se vrti, pada i raspada. Uplašile smo se, što smo mogle, i odmah utrčale u kuću. Ubrzo je počelo padati po nama, po krovu i dvorištu. Kao kiša... udaralo je na sve strane i nismo znale što je. Čim se smirilo, izišle smo... Nije to bila kiša. Po nama su padali ljudi, torbe, sjedalice iz aviona", ispričala je Marica Brlečić za Jutarnji list prije nekoliko godina, prisjećajući se trenutka koji još i danas nerijetko zna sanjati.

Zajednička istraga britanskih i jugoslavenskih vlasti ustanovila je da velika većina krivnje pada na leđa zagrebačkoj kontroli leta. Ustanovili su da je do sudara zrakoplova došlo zato što kontrolori nisu održavali adekvatnu udaljenost između letjelica, nisu na vrijeme prepoznali katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze, a nisu se ni držali preciznih mjera za sprječavanje sudara zrakoplova.

Pilot Jože Krumpak pronađen je mrtav s teškim ozljedama čitavog tijela pretrpljenim tijekom sudara zrakoplova.