Vinko Žuljević, zvani 'Klica', rođen je 30. siječnja 1958. godine u Hrasnici u Bosni i Hercegovini.

Vinko Žuljević Klica, prema dokumentima objavljenima u knjizi 'Zagrebačka mafija' Jasne Babić, u kojoj se navodi službena zabilješka Josipa Perkovića na osnovi informacija Veselina Marinova, bio je pukovnik i bivši pripadnik specijalne postrojbe HVO-a,  vlasnik zaštitarske firme i 'bavio se organizacijom naručenih likvidacija'.

"Žuljević ima stan u Zagrebu gdje uglavnom provodi vrijeme. Vrlo je oprezan i neprekidno je u društvu povjerljive osobe. Najčešće je to njegov kum koji mu služi i kao vozač dok je u Zagrebu. Kum nije identificiran. Žuljević izjavljuje da već ima naručenih nekoliko likvidacija. Neke idu kako kaže iz samog vrha HDZ BiH. Nije naveo tko je naručitelj, ali je napomenuo da ima narudžbe za likvidaciju pripadnika SIS-a i HIS-a o kojima će s izvorom razgovarati jer ga namjerava uključiti u neke od tih poslova", stoji, među ostalim u službenoj bilješci Josipa Perkovića.

Bio je na glasu kao jedan od opasnijih ljudi u metropoli koji je iza sebe imao logističku podršku u vidu bivših vojnika HVO-a, koji su nakon rata iz BiH došli u Zagreb, piše 24sata.

Klica je 2003. pravomoćno oslobođen za ubojstvo Bugarina Veselina Marinova, tjelohranitelja Mladena Naletilića-Tute, koji je upucan 2002. godine u Zagrebu i čovjeka koji je Perkoviću dao informacije o Klici. 

Klica je u njega ispucao više hitaca iz Magnuma u kafiću NBA u Chromosovom tornju u Zagrebu. No, sud je zaključio da ga je ubio u samoobrani. Tada se saznalo i ime njegovog kuma. To je Vladimir Rajić, koji je bio i jedini očevidac ubojstva Marinova. Rajić je na sudu potvrdio iskaz Klice da je pucao u samoobrani.

Klica je tijekom 90-ih bio prijatelj Vjeke i Marka Sliška koji su kasnije ubijeni u Zagrebu, a nalogodavce njihovih ubojstava nikada nisu otkrili.

Prije šest godina, Klica je u Sesvetskoj Selnici doživio tešku prometnu nesreću. Na njegov Mercedes 550 S na pružnom je prijelazu naletio putnički vlak na liniji iz Budimpešte, a u nesreći je poginuo Klicin otac, dok je on prošao samo s ozljedama. 

Iste godine Klicino ime se spominjalo u slučaju otmice Ante Jelavića, bivšeg člana Predsjedništva BiH. Nagađalo se da je Jelavić otet zbog novca, da su ga otele bosanske tajne službe te da je otet zbog Hercegovačke banke, a navodno je u njegovom oslobađanju utjecaja imao hercegovački lobi u Zagrebu, odnosno umirovljeni general HVO-a Stanko Sopta Baja te Vinko Žuljević Klica koji su bliski Jelaviću.

Prije dvije godine Klica je optužen da je, zajedno sa suvlasnicima hvarskog kluba Carpe Diem Nenadom Šepakom i Josipom Ćurkovićem, te svojim vozačem Stipicom Brekalom navodno pokušao iznuditi Nikolu Bušljetu, suvlasnika paške 'Papaye' i zagrebačkog restorana 'Lido'. 

U to vrijeme Klica je uhićen zajedno s još 12 osoba kada mu se na teret stavljalo krivotvorenje. Zajedno s Klicom uhićen je i njegov kum Vlado Rajić, također čest gost stranica crne kronike, kojeg se dovodilo u vezu s curenjem informacija iz policije, zbog čega je i uhićen. 

Ispitivan je u vezi s uhićenim djelatnicima policijskog Uskoka Markom Svalinom i Vjekoslavom Drnićem koji su se našli na udaru zbog prodaje povjerljivih informacija o policijskim obradama. Pored Žuljevića i Rajića tom prilikom je uhićen i Rudolf Krpina koji je sudjelovao u jednoj od najvećih razmjena zemljišta s Gradom Zagrebom. 

Radi se o zamjeni 44 tisuće četvornih metara zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu. Zemljište je bilo procijenjeno na nevjerojatnih 270 eura po četvornom metru, a Porezna uprava je prije prije izbijanja te afere poslala Uskoku dokument u kojem tvrdi da je tom zamjenom koju je potpisao gradonačelnik Milan Bandić, gradski proračun oštećen za šest milijuna kuna, piše Tportal.

Krpina i Rajić su navodno kupovali informacije, među ostalima i za Zorana Pripuza, oslobođenog u procesu suđenja zločinačkoj organizaciji i brata poduzetnika Petra Pripuza kojeg zbog poslova sa zagrebačkim holdingom oko zbrinjavanja gradskog otpada često nazivaju 'kraljem smeća'. 

Žuljevića se dugo dovodi u vezu s vlasništvom nad zaštitarskom tvrtkom Bilić-Erić, no on sam je u više navrata opovrgnuo kako je vlasnik tvrtke iz Sesveta. 

Spremnost na prihvaćenje riskantnijih poslova stvorila je konkurenciju između tvrtke Klemm Security u vlasništvu Josipa Klemma, jednog od organizatora braniteljskih prosvjeda i tvrtke Bilić-Erić i to ponajviše zbog osiguranja noćnih klubova pri čemu se Klemm pokazao uspješnijim te je preuzeo zaštitu desetak klubova u Zagrebu te na Zrću.