Igraš igru? Koju igru igraš? Sva se djeca vole igrati. Bezazleno... Ali djeca odrastu i nađu neke nove igrice. Za odrasle. Postaju Frigidne žene, Alkoholičari, Dužnici, Šeprtlje, Glupani, Dobročinitelji. Svjesno ili nesvjesno, nastavljaju igrati igrice koje su usput naučili ili “pokupili” od svojih roditelja.

(Kako su djeca postala takva? Odgovor leži u djetinjstvu.)

Crpeći inspiraciju iz svog neprocjenjivog znanja i iskustva u polju psihologije ljudskih odnosa, kanadski psihijatar dr. Eric Berne pruža uvid u to kako otkriti koje to igre ljudi vole igrati cijelo vrijeme, u svim vrstama različitih okruženja. Pronicljiva i razborita analiza igara ‘’Koju igru igraš?’’ prvi put je tiskana prije 58 godina, a njezino najnovije izdanje objavio je VBZ.

Berne kaže da se igre prenose s koljena na koljeno. Roditelji, namjerno ili slučajno, djecu od rođenja uče kako se ponašati, razmišljati, osjećati i opažati, a djeca prirodno upijaju igre i koriste ih kasnije u životu. Odgoj djece ponajviše se svodi na to da ih se uči određenim igricama.

Neke od igara koje ljudi svakodnevno igraju su: Životne igre (Alkoholičar...), Bračne igre (Frigidna žena...), Seksualne igre (Prevrtljivica...), Društvene igre (Nije li to strašno...), Igre iz podzemlja (Lopovi i panduri...), Igre iz ordinacije (Samo ti želim pomoći...), Dobre igre (Lokalni mudrac...).

Igre koje opisuje u knjizi karakteristične su interakcije između najčešće dvije ili više osoba. Na primjer, u braku partneri najčešće igraju igru kolokvijalnog naziva Da nije bilo tebe. Žena se uda za dominantnog muškarca kako bi ograničio njezine aktivnosti i tako je spriječio da upada u situacije kojih se boji. Da je to jednostavan odnos, ona bi mu svaki put nakon takve usluge vjerojatno zahvalila. No njezina reakcija je upravno suprotna - ona situaciju koristi kako bi mu predbacila zbog ograničenja koja joj nameće. Njemu je zbog toga neugodno pa joj na razne načine udovoljava ne bi li se iskupio.

Roditeljskog utjecaja nije se nimalo lako osloboditi, a Berne zaključuje kako treba zbaciti breme obiteljske povijesti i raskinuti okove zahtjeva suvremenog društva u cjelini. Potrebno je preuzeti nadzor nad sobom i oduprijeti se negativnim utjecajima društva kako bismo mogli slobodno birati prema vlastitoj volji. Tad ćemo biti spremni za odnose bez igara.

Koja je ključna poruka ove knjige? Ljudi svakodnevno igraju psihološke igrice jedni s drugima. Ove igre su nesvjesne interakcije koje služe za skrivanje pravih ciljeva i motiva igrača. Najčešće su igre potaknute našim strahom od ranjivosti, od napuštanja vlastite zone udobnosti i bijegom od bliskosti s drugim osobama. Nažalost, igranje psiholoških igara može imati negativan utjecaj na naše odrasle živote i na odnose koje imamo. Ali učeći o različitim ulogama, u koje smo nesvjesno uvučeni ili ih sami namećemo drugima, učeći o njihovim skrivenim značenjima, na kraju ipak možemo stvoriti značajne i iskrene ljudske odnose. Važno je napomenuti da ljudi igrajući igre to rade različitim kombinacijama između dijelova naše osobnosti koju Eric Bern dijeli na tri kategorije: Roditelj, Odrasli i Dijete. S time da Roditelj može biti Njegujući ili Autorativni, a Dijete Slobodno ili Adaptirano. Bilo bi dobro zaviriti u sjajnu knjigu “Koju igru igraš?” kako bismo otkrili koje kombinacije vode kojim igrama i naučiti kako ih izbjeći ili kako se nositi s onima koji ih igraju.

Dobar savjet: Umjesto da uvučete prijatelja ili neku drugu blisku osobu u psihološku igru, pomozite im da nauče prepoznavati neiskrene odnose i kako se iz njih izvući ili ih preoblikovati u zdrave, ravnopravne odnose u kojima ni jedan sudionik ne želi igranjem igara postići bilo kakvu vrstu profita. Kad primijetite da prijatelj uvijek odbija vaše sugestije i savjete unatoč stalnim problemima, mogli biste prepoznati da on igra igru. Shvativši da on ne traži pomoć, nego samo želi preuzeti ulogu Djeteta, u mogućnosti ste pomoći mu na način da mu objasnite kako vi vidite njegovu situaciju i reći mu da u svakom trenutku može prekinuti igru. Umjesto da uvijek pokušavate ponuditi održiva rješenja, samo mu recite da razumijete kako je njegov problem realan i pitajte ga što bi za njega bilo rješenje s kojim bi se on osjećao dobro. To bi moglo pomoći vašem prijatelju da pronađe rješenje i odustane od nesvjesne igre koju je igrao.