U jeku svemirske utrke, Sovjeti su na današnji dan 1957. godine u svemir lansirali prvo živo biće - mješanku Lajku, koja je tragično uginula istog dana. 

Sputnjik 2 lansiran je manje od mjesec dana nakon što su Rusi lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1. Nikita Hruščov tražio je od svojih inženjera novi spektakl nakon lansiranja prvog satelita i tada je pala odluka da će u orbitu lansirati životinju.

Tri godine staru mješanku našli su na moskovskim ulicama. Moskovske zime i glad bili su razlog zbog kojeg su znanstvenici mislili da bi pas mogao podnijeti ekstremne uvjete. Uz nju, pripreme za let su prolazili još i psi Albina i Muška, ali Lajku su odabrali jer je bila mala i smirena. 

No, ovo je bila misija u kojoj je smrt bila jedini ishod. Očekivalo se da će Lajka uginuti, a Sputnjik 2 nisu ni planirali vratiti nazad. Lajku su tri dana uoči lansiranja stavili u kapsulu u kojoj je mogla samo sjesti ili leći. 

Sputnjik 2 je nakon lansiranja ušao u orbitu i misija je proglašena uspješnom, a Sovjeti su tvrdili tada i kako bi Lajku mogli spustiti padobranom. No, tijekom leta se odlomio dio termalne izolacije zbog čega je u kapsuli temperatura skočila na 40 Celzija. Senzori na psu pokazali su kako joj je puls bio tri puta veći od normalnog i smirivanje pulsa trajalo joj je tri puta duže od onog pri testovima na zemlji. 

Lajka je bila žrtvovana kako bi testirali sigurnost svemirskih letova za ljude, a tek 2002. otkriveno je kako je stvarno uginula i koliko je dugo preživjela. Godinama su Rusi tvrdili kako je Lajka bezbolno uginula u orbiti nakon nekoliko dana leta. Čak su i planirali uspavati Lajku nakon tjedan dana testiranja. 

No, senzori su već pet do sedam sati nakon lansiranja pokazivali da nema znakova života, otkrio je 2002. Dimitrij Malašenkov, jedan od znanstvenika koji je radio na Sputnjiku 2.

Reportaža 3,5 kilometra pod zemljom traže minijaturne čestice

Dok je letjelica bila u četvrtoj orbiti oko Zemlje, znanstvenicima je bilo jasno da je Lajka uginula od stresa i visoke temperature. Malašenkov je rekao kako se pokazalo da je u tako kratkom vremenu bilo nemoguće realizirati pouzdan sustav kontrole temperature. 

O samoj smrti Lajke se tek desetljećima kasnije saznala prava istina, da je umrla od stresa i pregrijavanja u kabini:

"Kada je ubrzanje dostiglo vrhunac Lajkina brzina disanja se povećala tri do četiri puta u odnosu na brzinu prije polijetanja. Senzori su pokazali da joj je brzina otkucaja srca bila 103 otkucaja u minuti prije polijetanja, a da se popela na 240 tijekom početka ubrzanja. Nakon što je dostigao orbitu, vrh Sputnjika 2 je uspješno odbačen. Međutim, središnji Blok A nije se odvojio kako je bilo planirano, što je onemogućilo pravilan rad sistema za reguliranje topline. Neki od termoizolatora su se oštetili, uslijed čega je temperatura u kabini porasla na 40 °C. Nakon tri sata provedenih u bestežinskom stanju, Lajkin puls se spustio na 102 otkucaja u minuti, tri puta više vremena u odnosu na testove obavljene na Zemlji, što je ukazivalo na to da je bila pod velikim stresom. Rana telemetrija ukazivala je na to da je Lajka, iako potresena, ipak jela hranu. Nakon približno pet do sedam sati leta, iz letjelice se više nisu dobijali nikakvi znaci života.

S Lajkom je radio i znanstvenik Oleg Gazenko koji je 1998. rekao kako mu je žao zbog njezine smrti. Izjavio je kako je rad sa životinjama za sve bio oblik patnje jer su se prema njima ponašali kao prema bebama koje ne mogu pričati. 

"Kako vrijeme prolazi, sve više žalim zbog te misije. Nismo trebali to napraviti. Iz misije nismo naučili dovoljno da bi opravdali ubojstvo psa", rekao je Gazenko. 

Sputnjik 2, s tijelom Lajke, sagorio je pet mjeseci kasnije, nakon što je 2.570 puta obišao oko Zemlje, prilikom ponovnog ulaska u atmosferu 14. travnja 1958.