Slikar Pablo Picasso i njegov život tematiziraju se u novoj sezoni Nat Geo "Genius" serijala (u prošloj je sezoni Geoffrey Rush glumi Alberta Einsteina). No, čak niti iskusni Španjolac nije uspio prikazati svu paletu emocija i odnosa koje je Picasso gajio prema svojim muzama koje bi onda odbacio, počesto na najgori mogući način.

"Žene su za mene ili božice ili otirači za noge, nema između", rekao je Françoise Gilot, ženi koju je upoznao sredinom četrdesetih i koja mu je rodila dvoje djece, sina Claudea i kći Palomu.

Odbacio je i Marie-Thérèse Walter, djevojku koju je 1927. godine kao 17-godišnjakinju upoznao u Parizu. 

"Imaš zanimljivo lice. Želim te naslikati. Ja sam Picasso", rekao je, tvrdi legenda, djevojci. Walter je bila sušta suprotnost njegovoj supruzi Olgi Koklovoj, ruskoj balerini. Olga je bila gracilna, nježna, tamne kose i očiju, te alabasterno bijele puti, dok je Walter bila jaka, preplanula plavuša.

U svojim radovima Picasso je Walter zato često prikazivao kao obasjanu suncem, svijetlu, jednostavnu i nabijenu erotikom. Njegovi su portreti nje najčešće, kažu likovni kritičari, prikazi Walter prije ili poslije seksualnog odnosa.

"Picasso je bio mizogino čudovište koje je proždiralo žene koje su zapravo održavale plamen njegove strasti i mašte", kaže The Daily Beast o Picassu uz tvrdnju kako se Net Geo-ova serija vjerojatno neće imati snage obračunati sa tom "neciviliziranom" stranom legendarnog slikara.

Banderas je rekao kako su mu ulogu slikara nudili i kada je bio mnogo mlađi, a i ako mu je ona bila san on je taj angažman odbijao jer je smatrao da je premlad, te da za Picassa treba još "sazreti".

Picasso je, uz pomoć "jednostavne" (tako ju je on opisivao) Walter bježao od terora fašizma. Dok su crne misli i pokreti gutali Europu slikar je u društvu ljubavnice otišao u Normandiju kako bi je mogao neometano slikati.

Njegova je supruga Olga u to vrijeme bila u njihovom pariškom stanu gdje je je na katu iznad životnog prostora bio Pablov atelje, a ispod se nalazio luksuzan stan kojeg je uredila upravo Olga.

Picasso je u Normandiji kupio veliki dvorac, a okolo ga je razvozio vozač u bijelim rukavicama. 

"Živim kao siromah s mnogo novaca", šalio se Picasso na svoj račun. U dvorcu su nastala remek djela poput slike "San", koja je 2006. prodana kolekcionaru za 139 milijuna dolara.

"Orgija obožavanja", tako neki nazivaju kolekciju portreta koju je Picasso napravio, a koji su razasuti kod privatnih kolekcionara diljem svijeta. No takva se strast koja prožima sve prije ili kasnije mora urušiti u samu sebe. Olga je Picassa ostavila kada je saznala da je Walter trudna. To je bila kap koja je prelila čašu. 

Picasso se od nje nikada nije formalno rastao jer bi bio prisiljen, po francuskom zakonu, sve stečevine podijeliti na pola, pa je čekao da se vrijeme riješi njihovog braka "biološkim putem". 

Walter je nakon rođenja kćeri Marie de la Concepcion 1935. godine prestala biti centralna figura u životu genija. Njezino je mjesto zauzela fatalna fotografkinja Dora Maar. Kći hrvatskog arhitekta i Francuskinje mladost je provela u Buenos Airesu pa je Picassu nakon što se došao upoznati na francuskom, odgovorila na tečnom španjolskom.

Maar je bila sve što Walter nije. Divlja, mračna, pametna i motivirana. Vrlo je brzo postala stalna pratnja slikaru kojeg je upravo Maar natjerala da se suoči s političkom stvarnošću u Europi i "prestane gurati glavu u pijesak". Tako je i nastala "Guernica", inspirirana bombardiranjem istoimenog grada na sjeveru Španjolske 1937. godine. Tada su ujedinjene talijanske i njemačke snage razorile grad i desetkovale civilno stanovništvo.

Jedno od njegovih najpoznatijih djela nastalo je u manje do mjesec dana, a svaki je korak dokumentirala Dora Maar. Čak joj je bilo dozvoljeno i da sama kistom napravi nekoliko poteza po slikarskom platnu, a upravo je ona nagovorila Picassa da atelje preseli u veću palaču u Parizu gdje je mogao skladištiti i djela drugih autora koje je sakupljao, od Matissea do Modiglianija.

Upravo se u Parizu ispred velikog platna Guernice u nastajanju odvila i borba za Picassa. Walter je došla potjerati Maar. Rekla joj je kako "ona s tim čovjekom ima dijete" te da je njoj mjesto uz Picassa. 

"Pa što, kakve to veze ima. Ja pripadam ovdje", rekla je Maar, a kada su Picassa pitale da odabere on je lukavo rekao da se moraju boriti za njega, a dvije su se žene "pohrvale" na podu. Maar je na kraju napustila prostoriju no Walter je bila sve svjesnija da je njezina era pri kraju.

"Jedan od najuzbudljivijih trenutaka", rekao je, navodno, Picasso prijateljima. Dok je Maar dokumentirala nastajanje Guernice i nadodala joj svoj autorski pečat, Picasso je na platno stavio i Walter u obliku nesretne žene koja u rukama drži mrtvo dijete, a iznad glave joj diše minotaur.

"Sviđaju mi se obje, iz različitih razloga. Marie-Therese jer je slatka, nježna i učini sve što ju tražim, a Maar jer je inteligentna", rekao je Picasso. Walter je bila pasivna muza čija je aura s vremenom ishlapila, a Maar je bila dostojan intelektualan sparing partner. Sredinom četrdesetih Picasso je odbacio i Maar, ženu koja se vjerojatno najviše veže s njegovim imenom.

Upoznao je tada Francoise Gillot koja je, iako je s njime provela desetljeće, rekla kako je Picasso "čim bi nanjušio da se osjećam kao božica, učinio sve što može da se opet osjećam kao otirač za noge". 

Gillot je, kao i Maar, bila uspješna autorica i likovna kritičarka koja se kasnije udala za medicinskog pionira Jonasa Salka. Posljednja žena, i Picassova druga supruga, Jacqueline Roque, s njime je izdržala do njegove smrti. Kada su se upoznali on je imao 72 godine, a ona 26. Roque je počinila samoubojstvo 13 godina nakon Picassove smrti.