CNN-ov tim koji izvještava iz rata u Sarajevu je napadnut. Snimateljica Margaret Moth i dopisnik Mark Delmage ranjeni su u pucnjavi snajpera ovoga jutra, izvijestila je voditeljica CNN-a tog 23. srpnja 1992. godine.

- Margaret je i dalje na operaciji i doktori su rekli da nije sigurno da će preživjeti ovo. Njezine ozljede glave i grla su jako ozbiljne, čak i ako preživi njezin će se život nadalje jako promijeniti - javio je tad novinar Stefan Katsonis, koji se također zatekao u pucnjavi.

Snimateljica Marget Moth teško je ranjena dok su snimali u Aleji snajperista, ali je unatoč lošim prognozama uspjela preživjeti te se 1994. godine vratila na posao u Sarajevo, prihvativši da rad u ratnom području nosi rizike.

Sjećala se trenutaka nakon pucnja, držeći lice u rukama i svjesna potrebe da ostane budna. Moth je metak smrskao čeljust, nakon čega joj je govor postao nejasan, ali ranjavanje je nije pokolebalo da nastavi dalje snimati.

Fascinantnu životnu priče ove neustrašive žene, koju su snimke iz ratnih zona umalo ubile, donosi nam dokumentarac “Never Look Away”. Sa živopisnim, emocionalnim detaljima, vidimo ono što je Moth vidjela i kako je ona zauzvrat promijenila ono što smo mi, televizijski gledatelji, vidjeli. Uzburkana vožnja kroz seks, drogu i rat, ovaj dokumentarac je rat iz ženske perspektive, kakvog još nismo vidjeli.

- Nismo htjeli snimiti još jednu linearnu priču, kako je odrasla, gdje je živjela i naposljetku kako je umrla. To je dosadno. Htjeli smo da publika osjeti šok i strahopoštovanje. Odlučili smo da je najjače mjesto za početak da se tajanstvena žena pojavljuje u Teksasu, ne može se sjetiti ničega o svojoj prošlosti i upušta se u seksualni odnos s tim premladim tipom - istaknula je redateljica Lucy Lawless u izjavama nakon jedne od projekcija filma.

Lucy Lawless, novozelandskoj glumici najpoznatijoj po ulozi Xene u televizijskoj seriji “Xena - princeza ratnica”, ovo je bio redateljski debi. Među nagradama koje je osvojio su i nagrada Women of WIFF na Windsor International Film Festivalu u Ontariju i nagrada žirija za najbolji dokumentarni film na Calgary Underground Film Festivalu u Alberti.

“Never Look Away” je složeni portret jedinstvene ratne dopisnice, čiji život je podjednako zadivljujući i zastrašujući, a donosi intervjue s obitelji, kolegama, prijateljima i ljubavnicima. Čak i nakon što je snimila “Never Look Away”, Lawless ne osjeća da je u potpunosti razjasnila enigmu Margaret Moth.

Margaret Moth je rođena kao Margaret Wilson u Gisborneu 1951. godine. U ranim 20-ima, ne videći razlog zašto žene moraju nositi ime svog oca, odlučila je postati vlastita kreacija pa mijenja ime u Margaret Gipsy Moth.

- Zvala sam se Margaret Wilson i svaki razred dok sam odrastala imao je barem tri djevojčice s tim imenom. Sve službeno što sam potpisivala svojim imenom uvijek su bile neke druge Margaret Wilson. Jednog dana sam pomislila, znate kako žene nasljeđuju imena svojih očeva i onda se udate pa preuzmete muževo ime, zašto bih ja trebala živjeti s očevim imenom? Zašto ne bih mogla imati svoje vlastito ime? Imala sam prijatelja koji je imao mali Tiger Moth avion iz kojeg sam iskakala i tako sam pomislila zašto se ne bih tako nazvala - ispričala je Moth u jednom od intervjua.

Moth je prvi fotoaparat uzela u ruke s osam godina. Isprva je željela postati mehaničarka, ali odbijena je za naukovanje jer je bila žena. Bilo je to prvi put da je shvatila da se na njezin spol gleda kao na hendikep. Studirala je na Sveučilištu Canterbury, smjer fotografija i film. Početkom 1970-ih počela je raditi kao snimateljica za Dunedin ogranak državne televizije. U to je vrijeme bila prva snimateljica u televizijskom timu vijesti na Novom Zelandu i u Australiji.

- Oduvijek sam voljela povijest i kad god bih čitala povijest kao mala, razmišljala sam kako je to zaista bilo? Kako bi to bilo da sam mogla biti tamo - otkrila je Moth u jednom od intervjua.

Ne samo da je “bila tamo” i bilježila povijest, posebice u zonama rata i konflikta, ona ju je ispisala.

Novi Zeland napušta 1980., kad dobiva posao na američkom informativnom kanalu u Houstonu. Nije se bojala otići tamo gdje je akcija. Postala je prva žena koja je snimala vijesti na Novom Zelandu, a zatim se preselila u SAD, gdje je provodila vikende konzumirajući LSD s hipijima (postoje stare kućne snimke koje to dokazuju). Godine 1984. izvještavala je o nasilnim posljedicama atentata na indijsku premijerku Indiru Gandhi, a 1990. počela je raditi za CNN. Jedan rani zadatak bio je pokrivanje Zaljevskog rata 1990., a u sljedećih dvadeset godina Moth će ponijeti svoju kameru na svjetska goruća mjesta, uključujući Libanon, Zair, Somali i Čečeniju. Zbog garda je stekla obožavatelje u vojsci pa je tako tijekom Zaljevskog rata 1990. godine pušila cigare s generalom Normanom Schwarzkopfom. Neki kažu i da je ušla na prvom američkom tenku u Kosovo iz Makedonije.

Ranjavanje u Sarajevu ju je djelomično obilježilo, ali ni u jednom trenutku nije razmišlja odustati od kamere.

- Izgledam li kao čudovište? - napisala je tad iz bolničke postelje.

Postoji tek nekolicina snimki intervjua prije ranjavanja, a poznatije su njezine kasnije snimke gdje otklanja sline dok govori, upoznajući tako svijet sa svojim zaštitnim znakom - olovkom za oči i prkosom.

- Nije manje ratovala nakon što je upucana. Učinila je i više - sjeća se jedan kolega i prijatelj.

Dokumentarac o njezinu životu fascinantan je portret žene koja je u životu imala dva mota: “bez žaljenja” i “ne budi dosadna”. Sa svojom crnom kosom, debelom crnom olovkom za oči i vojnim borbenim čizmama (u kojima je spavala na poslu), Moth je više nalikovala punk pjevačici nego snimateljici.

- Nikad nisam u potpunosti razumio što ju je to tjeralo u životu - rekao je jedan od njezinih poznanika.

Moth je umrla u hospiciju u Rochesteru u Minnesotu 21. ožujka 2010., u dobi od 58 godina nakon što joj je dijagnosticiran rak. Njezin stav prema ovom novom ratu bio je optimističan. Prijatelju je rekla da bi se osjećala drugačije da nije proživjela život kako jest. Dajući svoj posljednji intervju za CNN-ov dokumentarac “Neustrašiva” izjavila je jednostavno: “Dobila sam sve od života”.