Mia Doi Todd: impresivna vokalna sila i duboka lirika

Facebook/Mia Doi Todd (official)
Bezz ustezanja se može reći da je Doi Todd najdarovitija nepoznata folk glazbenica koju bi vrijedilo otkriti, a njezin 24-godišnji opus ujednačeno je kvalitetan, dok će njezin zvonki sopran osvojiti i zahtjevnije slušatelje
Vidi originalni članak

Otkako se 1997. godine pojavila na losanđeleskoj indie folk sceni, kantautorica Mia Doi Todd ustrajno snima nove albume, otvara nove svjetove, eksperimentira s novim instrumentima i glasom koji joj je zapravo najvažniji instrument, no sve ove godine ostala je u sjeni. Kad je guglate, naći ćete o njoj na stotine tekstova i intervjua, ali ako je ciljano ne tražite, teško da ćete je samo tako ugledati, da će vam se samo nametnuti. No svejedno, bez ustezanja se može reći da je Doi Todd najdarovitija nepoznata folk glazbenica koju bi vrijedilo otkriti, a njezin 24-godišnji opus ujednačeno je kvalitetan, s povremenom izmjenom tematskog fokusa, dok će njezin zvonki sopran osvojiti i zahtjevnije slušatelje. Doi Todd je jednom prilikom rekla da je oko 30. godine željela odustati od glazbene karijere, jer se kao senzibilna osoba koja uz akustičnu gitaru pjeva folk pjesme osjećala loše svaki put kad bi nastupila kao predgrupa rock bendovima ili u većim klubovima, gdje nikako nije uspijevala ostvariti povezanost s publikom.

Njezin najnoviji album “Music Life”, značajno dinamičniji i vedriji od njezinih prvih albuma, može biti dobro polazište, no potencijalni slušatelj svakako ne bi trebao preskočiti bisere poput “Come Out of Mine” iz 1999. godine, “The Golden State” iz 2002., “Manzanita” iz 2005. i “Gea” iz 2008. Svi ovi albumi bave se osobnim iskustvima i životnim impresijama Mije Doi Todd, no u svima je njezin bogati vokal dominantna sila, kao i fina, duboka lirika. Godine 2014. izdala je album “Florista”, na kojemu interpretira brazilske pjesme, dok se na “Songbooku” iz 2016. bavila glazbom omiljenih kantautora: Joni Mitchell, Elliota Smitha i Neila Younga. Na albumu “Music Life”, kojim dominiraju jazzy i bosanova ritmovi, klavir umjesto gitare, nema melankoličnih stihova o intimnom putovanju kroz život mlade žene, gubitku nevinosti i prvim ljubavima, nego dominiraju priče o životnoj snazi, volji da činimo stvari koje moramo činiti ili koje nas ispunjavaju. Tako u pjesmi koja otvara album pjeva: “Ako život daš glazbi/nema žaljenja”. Time kao da kaže da je mogla u životu biti i nešto drugo, možda kiparica kao otac ili pravnica kao majka, no zahvaljujući susjedi postala je glazbenica, žena s gitarom, koja neprestano prebire po žicama, ali i svojim osjećajima. Unatrag nekoliko godina, Doi Todd je postala majka, i to ističe kao glavnu pokretačku silu koja stoji iza nastanka ovog albuma. Na njemu se bavi time koliko život može biti nesiguran u današnjem vremenu te kako preživljavanje i odgajanje djece iziskuje veliku energiju, dok uz to govori o iscjeljujućoj naravi prirode. Doi Todd se u svojem istančanom i senzibilnom kantautorstvu podjednako oslanja na mitologiju i na osobna iskustva. Po pitanju glazbenih utjecaja, osim osjetnih plemenskih i arapskih ritmova, Doi Todd navodi Princea, The Cure, Joni Mitchell, Leonarda Cohena, Ninu Simone, Gregoryja Isaacsa, Ravija Shankara i Alice Coltrane.


Iako nije odrasla u glazbenoj obitelji niti je glazbeno obrazovana, Doi Todd posvećena je glazbenica, koja ponajprije djeluje na Zapadnoj obali SAD-a, no koja u svoje kompozicije redovito unosi daške drugih jezika i kultura, posebice španjolske, portugalske i francuske. Majka Japanka, iako tek jednomjesečno dijete, 1942. godine je s obitelji otpravljena u logor u Wyomingu, kao i mnogo američkih Japanaca u to vrijeme. Kasnije će Doi Toi u jednoj od svojih pjesama u reggae ritmovima opjevati majčino iskustvo koje je ostavilo velikog traga na njezinu obitelj s majčine strane. Po izlasku iz logora majka se školovala i naposljetku je postala prva sutkinja azijatskog podrijetla u SAD-u. “Kad odrastate u LA-u, uvijek ste suočeni sa stvarima koje se tiču Hollywooda. Više-manje sam znala kad mi je bilo 20 godina da u to vrijeme nisam lice mainstream medija. Biti miješane rase, u to vrijeme, nije nešto što zbog čega biste bili u medijima. Sad je potpuno drugačije. Ljude miješanih rasa stalno viđate u medijima, no prije 20-25 godina, to nije bio slučaj. Tako da sam znala da ako bih pokušala biti glumica, ne bih dobivala uloge. Svoj kreativni izvor pronašla sam u pisanju svojih pjesama. Počela sam pronalaziti svoj put”, rekla je jednom prilikom Mia Doi Todd.


Kao dijete razvedenih roditelja, djetinjstvo je provela s majkom. Ona je, međutim, zbog svojeg pretrpanog rasporeda najčešće izbivala iz kuće. Doi Todd je stoga najviše odgajala susjeda, operna pjevačica, koja bi došla po nju u školu, odvezla je kući i tamo joj davala glasovne poduke. No Doi Todd također ističe da se za glazbu počela interesirati u kršćanskoj školi koju je pohađala, pjevajući sa zborom uz najveće orgulje u zemlji. Kasnih 90-ih i početkom 20-ih bio je sjajan i plodonosan val indie scene na kojoj su se razbuktali i izmiješali razni podžanrovi, a taj val zajahala je i Doi Todd, napisavši i otpjevavši svoje najbolje stvari upravo tad. I dok “Music Life” odmah prianja uz uho, nostalgične duše koje poznaju rad ove glazbenice i dalje će se lakše povezati s njezinim starijim albumima, iako su svi albumi Mije Doi Todd zapravo sjajni i potpuno podcijenjeni. 

Posjeti Express