Datuma 17. srpnja 1918. godine posljednji car Rusije, Nikola II, njegova supruga Aleksandra i petero djece smaknuli su komunistički revolucionari. Iako su Boljševici tvrdili kako su posve sigurno pobili cijelu obitelj, njihova su tijela bila tako unakažena i zakopana u neoznačenim grobovima da su mnogi spekulirali kako je najmlađa kći, Anastazija, uspjela pobjeći od pokolja.

Činilo se kako je to zaista i istina kada se misteriozna žena, kasnije identificirana kao Anna Anderson, pojavila u Berlinu te je primljena u psihijatrijsku ustanovu samo nekoliko godina nakon ubojstava. Je li moguće da je djevojka koja je pokušala samoubojstvo zaista Anastazija.

Dinastija Romanov ustanovljena je 21. veljače 1613. kada je Mihajlo Romanov izabran kao car od strane državnog parlamenta (Duma). Dinastija je druga od samo dvije (dakle i posljednja) koja će vladati Rusijom.

Dvoje careva koji uz svoje ime vežu epitet "veliki" - carica Katarina i car Petar - su upravo iz te dinastije.

Godine 1917. bilo je 65 živućih Romanovih, no građani su bili nezadovoljni siromaštvom i moći aristokracije. Posljednji je car i sam priznao kako je 1894. na tron došao relativno nepripremljen, što mu je narod i zamjerio.

Rusi su carsku obitelj krivili za ekonomsku stagnaciju države.

Mučila ih je inflacija, a sramotila ih je i neefikasna vojska. Svi su se počeli pitati je li car sposoban.

U isto je vrijeme carevo pretposljednje dijete, Anastazija, rasla relativno skromno. Rođena je 1901., kraj Sankt Petersburga, a umrla je kao 17-godišnjakinja.

Njezina ju je majka učila moliti i čitati. Guvernante su govorile kako je puna energije, pametna i često neposlušna. Bila je vezana uz malo stariju sestru Mariju s kojom je dijelila sobu, a bile su znane i kao "mali par". Tijekom Prvog svjetskog rata njih su dvije posjećivale ranjene vojnike u bolnici te s njima igrale igre.

No, nezadovoljstvo je raslo, i stvarali su se temelji revolucije. U veljači 1917. cijela je obitelj stavljena pod kućni pritvor. Sljedeći mjesec car je abdicirao.

Boljševici, iz kojih će izrasti vladajuća komunistička Partija Rusije, obitelj je poslala da živi u egzil u maleni grad Jekaterinburg. Čak 78 dana obitelj je živjela u pet hladnih soba pod stalnim nadzorom. Za slučaj bijega, majka im je u odjeću ušila dragulje i nakit. Mlada i prepuna energije Anastazija je prkosila stražarima koji su čak jednom pucali na nju jer je gurnula glavu kroz prozor.

Njezin je brat Aleksej, najmlađi od pet, bio posebno slab. Patio je od hemofilije i liječnici su tvrdili kako neće doživjeti 16. godinu. Oni koji su ih držali postajali su sve paranoičniji o tome da će netko doći spasiti carsku obitelj i odlučili su kako moraju - umrijeti.

Ujutro 17. srpnja potjerani su u podrum. Vrata su zakucana iza njih. Obitelj od četiri djevojčice i jednog dječaka poredana je, piše All That Is Interesting, uza zid kao da se idu fotografirati. Onda je ušao stražar i osudio ih na smrt. Prvi je ubijen car i to metkom u prsa.

Uslijedio je pokolj. Maria je upucana u bedro te je ležala krvareći dok su je boli bajunetama. Svi su na taj način dokrajčeni. Tatiana je pokušala pobjeći pa je dobila metak u potiljak. Anastazija je, navodno, umrla posljednja. Pokušao ju je dokrajčiti pijani stražar ali nije uspio pa je i ona dobila metak u glavu umjesto bajunete u prsa.

Sve je trajalo manje od 20 minuta. Tijela su ogoljena, prekrivena kiselinom i odbačena u okno rudnika.

Mjesto 'ukopa' država je tražila 61 godinu poslije egzekucije. Tijekom tog vremena širili su se tračevi kako su goleme šanse da je netko ipak preživio.

Najpoznatija "lažna" Anastazija bila je mlada žena imena Anna Anderson koja je 1920. pokušala skočiti s mosta u Berlinu. Došla je u Dalldorf bolnicu bez ikakvih papira.

Šest mjeseci odbijala se identificirati i nije progovorila niti riječi ni sa kime. Kada je, na kraju, i progovorila, shvatili su da ima ruski naglasak. Po tijelu je također imala neobične ožiljke, pa su već u bolnici krenula šuškanja.

Druga pacijentica, Clara Peuthert, prva je rekla kako bi misteriozna žena mogla biti odbjegla vojvotkinja, a spekuliralo se i u novinama.

No Peuthert je tvrdila kako je Anna zapravo Tatiana. Nekoliko sluga sa dvora potvrdilo je kako bi djevojka mogla biti Tatiana.

Djevojka ništa nije potvrđivala već se skrivala i bježala od pažnje. Kapetan Nicholas von Schwabe, šef garde njezine bake, pokazao joj je fotografije cijele obitelji. Nije s njime htjela razgovarati i tek kad je on otišao Anna je rekla "onaj gospodin ima sliku moje bake".

Jedna od caričinih sluškinja, Sophie Buxhoeveden, sama je pogledala pacijenticu te rekla kako je "preniska da bude Tatiana". Anna je na to rekla "nikada nisam niti rekla da sam Tatiana".

To je bilo prvi puta da je tajanstvena žena ikada odgovorila na pitanje o sebi i svom identitetu.

Barem četiri druge žene u isto su vrijeme tvrdile kako su vojvotkinja Anastazija. Jedna u Rusiji 1920, a bilo ih je i kasnije, kao jedna žena šezdesetih u Chicagu. No, najpoznatiji je slučaj Anne Anderson.

Kada je Anderson na kraju napustila bolnicu u Berlinu, zaskočili su je mediji. To su se pitali i daleki rođaci Romanovih koji su se razasuli po Europi.

Anderson se kod tih aristokrata i sklonila iako su mnogi zaposlenici koji su čuvali Anastaziju kao dijete tvrdili kako to sasvim sigurno nije prava vojvotkinja.

Anderson je, s vremenom, završila i na sudu kada je 1927. Gleb Botkin, sin zaposlenika Romanovih, nazvao odvjetnika da to dokaže. Ostatak Romanovih se sljedeće 32 godine borio protiv Anderson kako bi zadržali svoje bogatstvo.

U to doba nitko osim ubojica nije znao gdje su tijela zakopana, a bez tijela formalno nema niti smrti. Znači da je carevo bogatstvo bilo nešto oko čega se vrijedilo boriti.

Antropolog Otto Reche usporedio je lica dvije žene i rekao kako "takva sličnost može biti jedino ako je riječ o istoj osobi ili jednojajčanoj blizanki".

Na kraju je, ipak, sud odlučio kako nije riječ o Anastaziji. U međuvremenu je Anderson identificirana kao Franziska Schanzkowska, poljska radnica u tvornici koja je nestala malo prije no što se Anderson pojavila u Berlinu. Schanzkowska je, navodno, proglašena 'ludom' nakon ozljede u požaru (koji bi objasnio ožiljke na tijelu) i neobično ponašanje.

Anderson je umrla 1984. godine udana za muškarca koji ju je zvao Anastazija.

Mjesto gdje je obitelj pokopana otkriveno je 1979. godine, ali informacija nije objavljena do 1991. jer su dva tijela i dalje nedostajala. Aleksejevo i od jedne od kćeri, pa je mit o preživljavanju jedne djevojčice (sada već stare žene) i dalje bio živ.

Godine 2007. ostaci su dva tijela pronađena nedaleko od okna. Njihov je DNK pokazao kako su to tijela Alekseja i Marije, a Anastazija je identificirana u prvoj hrpi.