U ljudskoj je prirodi tražiti logično objašnjenje za sve, no kad je borova šuma procvjetala u obliku kukastog križa, teško je bilo pronaći nekog smisla u tome. Nedaleko od sjeveroistočnog njemačkog grada Zernikov, uzorak stabala ariša pokriva oko 3600 kvadratnih metara.

Ono što je neobično, osim porijekla ovih simbola koji izgledaju kao da ih je stvorila sama priroda, je to što su se javili upravo u istočnoj Njemačkoj, koja je desetljećima bila pod komunističkim režimom te mahnito eliminirala svaku poveznicu s nacizmom.

Pretpostavlja se da je taj kukasti križ posađen u vrijeme Hitlerove vladavine, tijekom 1930-ih, no i dalje se ne zna tko ga je, kada točna i ponajprije zašto posadio.

Nekoliko tjedana u proljeće i u jesen, boja lišća se mijenja i pruža kontrast tamno zelenoj boji borove šume - u nedvojbenom obliku kukastog križa. No, zbog kratkog trajanja tog efekta u kombinaciji s tim da se simbol može vidjeti samo iz zraka rezultirali su time da je svastika bila neprimjećena dugo nakon pada nacističke stranke.

Jedna od teorija je kako su simbol napravili sami mještani kako bi tim činom pokazali odanost Hiteru i režimu. Druga teorija je da je simbol djelo lokalnog šumskog nadzornika i gorljivog nacista. 

Navodno su je uočili i Sovjeti za vrijeme postojanja Istočne Njemačke, no nisu učinili ništa da je maknu, a Amerikanci su 1976. osim kukastog križa snimili i brojeve 1933. u šumi u njemačkom Hesseru. I za ta stabla je nepoznato tko ih je posadio.

Branderbuške vlasti su iz briga za ugled svoje regije te iz straha da bi se tamo mogli početi okupljati neonacisti aredili brisanje šumskih simbola te su 1995. uklonili 43 od 100 "nacističkih" stabala. Ipak, preostala su stabla i dalje činila kukasti križ, pa je on bio vidljiv i 2000.

U razdoblju do danas je šuma iz državnog vlasništva prešla u ruke privatnika koji je odbio posjeći je.