Mjesta na koja ne smijete ići - rijetki znaju da postoje

screenshot/youtube
Ova su mjesta "Ničija zemlja", smatraju se tajnima i posjeta je zabranjena, pa većina ne zna ni da postoje
Vidi originalni članak

1. Grad 40

Godine 1947. Sovjeti su koristili ratne zarobljenike i roblje kako bi izgradili tajni grad Ozyorsk, kodnog imena "Grad 40". To je mjesto u kojem se rodio sovjetski nuklearni program s brojnim znanstvenicima u nuklearnom kompleksu Majak. Cijelo je područje postalo preplavljeno radioaktivnim zračenjem, čak tri puta većim nego što je bilo u Černobilu nakon tamošnje katastrofe, a lokalnom stanovništo nikad nije saznalo za rizik koji kompleks nosi sa sobom te im nije bilo dozvoljeno otići u slučaju lošeg scenarija, kako bi cijeli program ostao tajni.

Danas, grad 40 ima populaciju od oko 80 tisuća ljudi, a svi oni žive iza visoko podignute žice te duplih ograda koje štite čuvari. Građani navodno uopće nemaju identite izvan samog grada te ne mogu napustiti svohe ograde bez posebnih dozvola. Nekolicina aktivista koji su htjeli izvijestiti svijet o uvjetima u gradu su naprosto nestali - bez da ih je itko poslije čuo i vidio. 

2. Bir Tawil

Bir Tawil prostire se na 2060 kvadratnih kilometara napuštenog i odsječenog teritorija između same granice Egipta i Sudana. To je područje nastalo kao "ničija zemlja" kreiranjem kolonijalnih karti između 1899. i 1902. od strane Britanaca te je kao takvo jedno od posljednjih na našem planetu. 

Na mjesto ne polaže prava niti je prepoznato od strane nijedne vlade - Egipat bi želio da to područje pripada Sudanu, kako je zacrtano u kartama 1899., dok Sudan želi poštovati kartu iz 1902., po kojem je to egipatski teritorij. Niti jedna država ne želi taj teritorij iz razloga što tamo nema ničeg osim pijeska i planina.

Nakon brojnih pokušaja turista da posjete to područje, pristup je zabranjen. 

3. Varoša

Varoša je kvart u gradu Famagusta u sastavu nikad priznate Turske republike Sjeverni Cipar, koji je do tursko-grčkih sukoba bio luksuzno odmaralište, a danas je opustjelo i ograđeno mjesto, nagrđeno sablasnim natpisima upozorenja "Ničiji dom". Tijekom turističkog buma počela je gradnja mnogih hotela, ali mnogi od njih ostali su nedovršeni.

Kad su Turci napravili invaziju na Cipar 1974., lokalno je stanovništvo samo pobjeglo, a kad su Turci preuzeli kontrolu nad gradom, okružili su ga ogradom te službeno zabranili svima da se vrate i ondje žive. Međunarodna politička tijela pokušala su dogovoriti da se stanovnicima Varoshe dopusti da se vrate svojim domovima, ali bez uspjeha.

I dan danas Varosha je pod turskom upravom. Ograđena je žičanim ogradama i na svakom koraku stoje upozorenjima. Ulaz u veći dio nekadašnjeg resorta, dakako, zabranjen je, kao i fotografiranje.

4. Crvena zona (Zone Rouge)

Rjetka su područja poput takozvane 'Crvene zone' u Francuskoj koja je toliko puna eksploziva i ljudskih ostataka da se predviđa da će biti nenaseljiva sljedećih minimalno 300, a maksimalno 700 godina.  Na tom su se području dogodile neke od najkrvavijih bitaka u oba svjetska rata. Crvena je zona nekada pokrivala čak 1200 kvadratnih kilometara, a Francuzi su je uspjeli smanjiti na nekakvih 100 kvadratnih kilometara.

Zakonom je zabranjeno ući na to područje, ili obrađivati zemlju. Iseljavanje stanovništa s tog područja počelo je još nakon Prvog svjetskog rata kada je francuska vlada shvatila da je čišćenje tolike količine ljudskih ostataka, bombi i kemijskog oružja gotovo neizvediv zadatak. Tisuće se evakuirane, a brojna sela i gradići više nikada nisu vidjelu živu dušu. Čak i u manje opasnim 'žutim' i 'plavim' zonama farmeri svake godine pronalaze brojne eksplodirane ili neaktivirane naprave koje onda ostavljaju na posebnim odlagalištima, ukoliko ne ekplodiraju i unište im mehanizaciju. 

Belgijski i Francuski farmeri svake godine još uvijek godišnje pronalaze i do 900 tona neaktiviranih bombi i streljiva. Na najzagađenijim dijelovima još i danas nestaju biljne i životinjske vrste zbog visoke razine arsena kojim su također zatrovana i voda i tlo.

5. Merkur

Ovaj umjetno napravljeni grad u američkoj Nevadi izgrađen je 1950. od strane američke Komisije za atomsku energiju kao mjesto za tajna testiranja. 

Na svom vrhuncu, Merkur je bio dom preko 10 tisuća ljudi, ponajviše nuklearnih znastvenika, vojnog i pomoćnog osoblja te njihovih obitelji. Pristup gradu je u najvećoj mjeri ograničen, a jedino provjereni ljudi s posebnom dozvolom vlade mogu iz grada ući ili izaći. 

Danas je grad gotovo posve napušten, s tek 500-injak stanovnika te je poznat kao jedini "zatvoreni grad" u SAD-u.

Pogledajte video: 

Posjeti Express