Hrvatska estradna scena danas tuguje. Opraštaju se od svog kolege i prijatelja Olivera Dragojevića. Mlađi su svoju tugu prelili na društvene mreže, a oni stariji su svoja sjećanja prepričali u telefonskom razgovoru.

Tereza Kesovija, pjevačica:

„Neizmjerno mi je teško govoriti o Oliverovoj smrti. On je bio jedan i jedinstven, i tek sad ćemo shvatiti koliko će nam nedostajati njegove pjesme, njegov glas, njegov talent, a prije svega on kao čovjek sa svojim nevjerojatnim smislom za humor.

Jučer sam o njemu razgovarala s Antom Gelom i eto, danas čujem da ga više nema. Da Hrvatska živi još tisuću godina, neće više biti ni takvog čovjeka na estradi, ni glazbenika. Moramo ga čuvati u sjećanju kao što se čuva najdraži cvijet.“

Davor Štern, bivši klavijaturist 'Akorda':

„Iako sam znao da je teško bolestan, uvijek vijest o smrti iznenadi i ražalosti. Tu sam u Dubrovniku i svi danas samo pričamo o Oliveru. Njegov opus je fascinantan i teško da će itko ikada više stati na njegovo mjesto.

Od njegove prve pjesme pratio sam ga kao glazbenika, pa čak i pjesma 'Moj galebe' koju je otpjevao davne 1975. odmah mi je bila fenomenalna, iako ju publika nije odmah prihvatila. Tek kasnije se vidjelo da je ta pjesma remek-djelo, a naročito zahvaljujući Oliveru i njegovoj izvedbi. Čak i njegove novije pjesme, iako se čine avangardnima, zapravo su odraz mediteranskog podneblja u kojem je živio i kojem je ostao vjeran, i apsolutno nezamjenjiv.“

Toni Cetinski, pjevač:

„Ništa više neće biti isto nakon tvog odlaska dragi naš Oliver. Sve tvoje šale i gluposti kojima smo se smijali ka dica su momenti koje nikada neću zaboraviti. Moram ti priznati da sam te volio i volim kao da si mi otac a po duši si mi bio ponekad kao mlađi brat. Od tebe sam najviše učio jer sam od tebe i najviše dobio. Ti si se davao ljudima i prijateljima i nisi se štedio u tome. U toj činjenici leži još jedna od tajni tvog uspješnog postojanja i rada.

Oduvijek si bio dokaz da nije dovoljno biti samo vrhunski umjetnik nego i ČOVIK i zbog toga ti veliko HVALA.

Duboka bol u prsima i velika praznina u mislima sada su u meni. Pjesme koje si nam ostavio sada su jedina utjeha. Iskrena sućut cijeloj obitelji. Neizreciva bol. Počivaj u miru Božjem prijatelju i učitelju moj. Volim te i uvijek ću te voljeti.

Ps.

Molim te još samo jedno. Poljubi mi Tošu i zapjevajte jednu za sva vremena.

I njemu si bio veliki uzor i put kojeg treba pratiti.

Mate Bulić, pjevač:

„Danas sam jako tužan i cijeli dan prebirem po sjećanjima na zajednička druženja. Posljednji put zajedno smo nastupili u Švicarskoj prije dvije godine i tamo smo se cijelu večer družili i smijali, zafrkavali, jer kad si bio s Oliverom, onda si bio siguran da neće nedostajati smijeha i šale. Čim bi te pogledao onim svojim šeretskim pogledom, već bi znao da kreće zezancija.

Nedostajat će mi i kao čovjek i kao glazbenik koji je obilježio posljednjih 45 godina hrvatske glazbene scene sa svojim nezaboravnim pjesmama.“

Marko Tolja, pjevač:

"Srce mi se lomi! Otišao je najveći. Otišao je onaj od koga sam sve naučio, kojeg sam najviše volio, kojemu sam se najviše divio. Nikad te neću zaboravit! Nitko te nikad neće zaboravit. Bio si moj uzor, kolega i frend. Jer takav si bio - neposredan. Najveći, a najskromniji. I ne znam više što da napišem jer svaka riječ je premalo i ne može opisati kako se danas osjećam.

Pa eto, možda najbolje stati. Kažu da slika govori 1000 riječi. Evo tri koje su me obilježile za cijeli život: 1. Prvi put kad sam te upoznao kao klinac (na nekom tvom, tresao sam se ko šiba), 2. Najljepši trenutak u mojoj karijeri (pjevati s tobom u Royal Albert Hallu - ni danas si ne mogu objasniti koliko je to bilo veličanstveno za mene), 3. Naša zadnja zajednička fotka. Hvala ti na svemu! Hvala što si me prihvatio u svoj krug, na svim lijepim riječima i gestama potpore. Zbog tebe se bavim glazbom, zbog tebe sam glazbeno to što jesam! Volim te Stari!"