Bajau ili Sama-Bajau narodi pripadaju austronezijskoj skupini naroda, koji potječu sa juga Filipina. Njihove ribolovne "flotile" putuju diljem Malezije, Filipina i Indonezije. Tijekom godina, prakticiranje takvog životnog stila djelovalo je na evoluciju jedne cijele etničke skupine.

Kad razmišljate o tome koliko možete držati zrak pod vodom, najčešće se zamišljate mirujući u kadi ili bazenu, a sada to isto zamislite aktivno plivajući duboko ispod površine oceana dok se krećete. Bajau narod s Filipina,  navodno, je u stanju aktivno se kretati podmorjem, držeći zrak punih 13 minuta.

Nije to samo pitanje uvježbanosti i treninga kroz koji prolaze. Bajau su generacijama živjeli doslovno na moru, toliko da su razvili posebne adaptacije na oceanski život.

Tradicionalni Bajau životni stil je provođenje vremena na barkama organiziranim u flotile koje meandriraju oko voda Filipina, Malezije i Indonezije. Tamo se bave ribolovom, do te mjere i na način da provedu do pet sati ispod vode dnevno kad se sve zbroji, a tamo se snalaze jednako kao na kopnu. 

Jedina oprema koju koriste su ručno sačinjene drvene naočale i posebni samostreli za ubijanje riba.
Neki članovi Bajau zajednice idu tako daleko da namjerno probuše svoje bubnjiće kako se ne bi morali nositi s dubinskim pritiskom. 

"Krvariš iz uha i nosa, i moraš provesti tjedan dana ležeći zbog vrtoglavice", kaže Imran Lahassan za Guardian, a prenosi Big Think.

"Nakon toga možete roniti bez bolova". Problem je u tome što oni koji to učine imaju problema sa sluhom u starijoj dobi.

Toliko plivaju i rone da su im dijafragme rastegnutije kao i "zid" pluća i abdomen. Ali imaju i korisnu genetsku crtu, a to je posebna varijanta PDE10A i BDKRB2 gena, kojih nema kod njihovih najbližih susjeda, Saluana, koji ne žive na moru.

Promjena se manifestira na nekoliko načina. Za početak, Bajau imaju slezene koje su 50 posto veće od onih kod Saluanaca. Nisu nužne za život, ali igraju ulogu u imunitetu i djeluju kao filter za krv - uklanjaju stare eritrocite i recikliraju željezo. Ali krucijalno, sadržavaju rezerve krvi.

Kada sisavci rone pod vodom, slezena se steže, i distribuira rezerve kisikom bogate krvi diljem tijela. Dakle što veća slezena, to više kisika tijekom ronjenja.

Nadalje, genetske varijante koje Bajau posjeduju povezane su s još jednom značajkom ronilačkog odgovora: periferna vazokonstrikcija.

Jedinstveni genetski profil Bajaua može im omogućiti da bolje im se bolje stisnu nekritična područja vaskularnog sustava. U biti, to znači da se koristi manje krvi u više vanjskih dijelova njihovih tijela kao što su njihovi udovi, a više se krvi šalje na kritična područja kao što su srce, pluća i mozak, što omogućuje dulje ronjenje. c

Nažalost, nomadski način života ljudi iz Bajaua već godinama izumire. Mnogi faktori rade protiv njih. Prvo, sam nomadizam nije kompatibilan s modernim državama kojima su važne granice. Štoviše, neki Bajau se bave ribolovnim praksama koje izravno štete okolišu na koji se oslanjaju.

Neki ronioci gnječe tablete kalijevog cijanida u plastične boce pune morske vode, koje se potom puštaju ribama kako bi ih omamile radi lakšeg hvatanja. Praksa lako oštećuje osjetljive koraljne grebene koji tvore okoliš za mnoge vrste riba na koje se oslanjaju za hranu. I industrijski ribolov iscrpljuje riblje zalihe koje su preživjele. Sve u svemu, svijet koji se mijenja brzo briše način života kojim živi pleme Bajau.