Morski psi na Jadranu: U 150 godina umrlo je 11 kupača
Peraja se nedavno pojavila na plaži u Viru i neko vrijeme zadržala kod ograđenog mjesta za kupače. Neko je vrijeme lijeno kružila , a svi kupači su odmah izašli iz mora. Par dana kasnije morske pse čitatelj 24sata snimio je kod Hvara.
"Stajao sam i pričao na mobitel i gledam dolaze njih dva put mene. Nisam mogao vjerovati. Uplašio sam se kao da vojska dolazi, a ne morski psi. Odmah sam izvadio mobitel i snimao, ostali ljudi su počeli vikati: 'Shark, shark', ja sam im govorio: 'Dobro je. It's OK! Calm down!' - kazao je čitatelj koji je snimio nevjerojatan prizor.
Srećom u ova dva slučajeva, kao i u nizu prethodnih ove i zadnjih nekoliko godina radilo se o malim morskim psima, uglavnom modruljima, no u Jadranskom moru plivaju i velike bijele psine koje su ubile više ljudi.
Podsjetimo se, od vremena vođenja službenih statistika, odnosno u posljednjih 150 godina, morski psi su odgovorni za smrt ukupno 11 kupača, od čega je na hrvatskom dijelu Jadrana stradalo njih devet. To su podaci Shark Research Instituta koji takvu vrstu statistike vodi za cijeli svijet.
Iako se Jadran nalazi u kategoriji mora "posve sigurnih za kupanje", smrtni slučajevi su dokaz kako, iako rijetko, morski psi znaju napadati i kod nas.
Bilo ih je puno više 1970-ih
U svijetu danas ima oko 400 vrsta morskih pasa, dok u Jadranskom moru obitava čak 20 vrsta. Samo dvije su potencijalno opasne za čovjeka - psina dugonosa i velika bijela psina.
Samih morskih pasa u Jadranu bilo je znatno više do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada još nismo imali izgrađene flote tunolovaca (imali smo Galeba), nego su one hvatane u kaveze u blizini kopna, a morski psi se u Mediteranu kreću za jatima tuna. Danas je situacija drukčija, oni obitavaju dalje od kopna, a šanse da ga se zaista vidi nešto su veće kod najudaljenijih otoka, Visa i Jabuke, dok je najmanja šansa u sjevernom Jadranu jer tuna tamo gotovo i nema.
Tijekom 2009. i 2010. zaredali su susreti s gorostasnom psinom koja može narasti i do 12 metara. Riječ je, međutim, o ribi koja se hrani isključivo planktonom i savršeno je bezopasna.
Veliki bijeli na samom sjeveru
Prvi napad morskog psa na čovjeka kojem se može ući u trag dogodio se u Trstu 1. rujna 1868. Bila je riječ o kupačici na koju je naletio veliki bijeli. Lokalne vlasti su potom izdale prvo takvo upozorenje kupačima. Sljedeća dva napada uslijedila su tek 1907. Prvo su američki mediji 12. kolovoza izrazito senzacionalistički izvijestili da je morski pas u Krčkom zaljevu rastrgao izvjesnog Josefa ili možda Josipa Šljivovića i neimenovanu školsku učiteljicu. Samo dva dana poslije pisali su i da je u Sućuraju na Hvaru, daleko od obale, morski pas neutvrđene vrste ubio plivačicu. Ostalo je nejasno je li bila riječ o istoj ribi.
Nije vidjela peraju
U Kraljevici je pak 21. kolovoza 1934. 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane plivala daleko od obale. Ribari su joj stali dovikivati da joj se približava peraja, ali ih ona nije čula. Nestala je u moru i tijelo joj nikada nisu našli. Sumnjalo se na velikog bijelog. Krvavi niz se nastavio tek 1955., ali s dvije pogibije u jednom ljetu. Izvjesni student Romašević iz Beograda plivao je 15. srpnja kod Budve s dvojicom prijatelja kad je na njih nasrnuo veliki bijeli dužine čak 6,5 metara. Morski pas je mladića pregrizao napola, a iako je obalna straža čak i pronašla ribu i stala je progoniti, uloviti je nije uspjela.
Opatija je bila krvava dva puta
Uslijedio je 26. kolovoza u Opatiji. 32-godišnja Njemica Carla Podzun iz Augsburga plivala samo nekoliko metara od obale, dok su njen suprug, dvojica sinova i desetak drugih kupača ležali na plaži. Iznenada je stala zapomagati kad ju je morski pas napao prvi put. Do sljedećeg napada nitko nije stigao reagirati, pa ju je morski pas odvukao u dubinu. Opet u Opatiji, 24. rujna 1961., i opet student iz Beograda 19-godišnji Sabit Plana plivao je rano poslijepodne s još sedmoricom prijatelja nekih 100 metara od obale. Imao je nesreću da veliki bijeli zgrabi baš njega i otrgne mu obje noge i dio ruke.
Pomisle da su ljudi riblji plijen
Kod Bakra se 33-godišnji češki turist Josef Treliac čak umalo i izvukao. On je 16. kolovoza 1966. plivao uz mreže za tune, kad ga napao veliki bijeli kojem su tune prirodni plijen. Treliac je umro u riječkoj bolnici. Još jedan turist, 34-godišnji Poljak Stanislav Klepa, plivao je s prijateljem Ryzardom Spartinskym kod Ike u Istri 5. rujna 1971. Veliki bijeli ga je napao i odgrizao mu dio noge.
Netko im je čamcem brzo priskočio u pomoć, no Klepa je iskrvario. I, konačno, 10. kolovoza 1974. u 15 sati u Lokvi Rogoznici kod Omiša, veliki bijeli od pet metara zgrabio je 21-godišnjeg Nijemca Rolfa Schneidera. U pomoć mu je priskočio Talijan Vittorio Solinghi, hrabro napao psinu i čak izvukao mladića na obalu. Schneider je ostao bez dijela noge te je na plaži umro od iskrvarenja.
Ronilac kod Visa preživio napad
Otada je zabilježen još samo napad na slovenskog ronioca Damjana Peseka kod Visa 2008. Krvoločna psina zgrabila ga je za lijevu nogu i gotovo je odgrizla. Do kosti mu je rastrgala mišić potkoljenice, teško ozlijedila arteriju i živce koji drže o pokreću stopalo.
Vojni specijalac i instruktor ronjenja Slovenske vojske iz Bleda imao je sreće. Iako doživotni invalid, uspio je spasiti živu glavu iz ralja opake životinje.
Neoprezni kupači
Utvrđeno je također da je čovjek u tri četvrtine svih smrtonosnih napada sam isprovocirao tragediju rizičnim ponašanjem. A to znači da nema mjesta panici, ali ima zdravom oprezu.
Držite se plićaka ukoliko je proglašeno upozorenje zbog uočavanja psine opasne po čovjeka. Nastojte se držati ograđenih prostora za plivače. Ne udaljavajte se daleko od obale plivajući na zračnom madracu, jer iz perspektive morskog psa to je prizor koji podsjeća na tuljana koji mu je također prirodan plijen. Radoznalost morskih pasa iz nekog razloga pobuđuju i svjetlucavi predmeti, što znači oprez s bliještećim nakitom u moru. Uz slične zdravorazumske mjere uživajte u bezbrižnom ljetu.
O smrtonosnim napadima morskih pasa u Jadranu tekst u Expressu objavljen je u lipnju 2018.