Umjetnički fotograf i umjetnik Martin Dammann objavio je nedavno monografiju neobične tematike. Kopao je godinama po arhivama i pronašao na desetke fotografija iz Drugog svjetskog rata na kojima vojnici Wehrmachta poziraju preodjeveni u žene.

„Sve su to nacistički vojnici fotografirani u situacijama koje nikad ne bismo očekivali. U tim fotografijama ima neke mekoće i osjećajnosti. Prepoznajete u njima ljude koji za nečim tragaju…“, kaže Dammann za Deutsche Welle.

Ovaj umjetnik prikupio je i pretražio stotine privatnih foto-albuma iz vremena Drugog svjetskog rata i među tisućama fotografija našao mnogo njih na kojima su 'cross-dressing' nacisti. Stoga je monografiju nazvao 'Soldier Studies – Cross-dressing in der Wehrmacht'.

„Takvih fotografija našao sam skoro u svakom foto-albumu koji mi je došao u ruke. Najluđa stvar je da sam mislio kako će ih biti teško pronaći, a zapravo je bilo obratno.“

Na pitanje zašto je cross-dressing bio tako popularan u Wehrmachtu, Martin Dammann kaže da je za to postojalo možda nekoliko razloga:

„Jedan od mogućih razloga je da su karnevali dio njemačke tradicije. No, isto tako vjerujem da je situacija za njemačke vojnike bila doista specifična. Nitko od njih nije očekivao da će godinama izbivati od kuće, seliti se s fronta na front. Kad su kretali u vojsku, to nitko od njih sigurno nije mogao ni zamisliti. Osjećali su se izolirano. No, možda je to bilo i pitanje potrebe da barem nakratko pobjegnu od vojne stege, potrebe koja je bila jača nego kod drugih vojski“, govori autor monografije za Deutsche Welle.

No, što nam te fotografije govore o seksualnosti u Wehrmachtu?

„Teško je izvući neke sigurne zaključke, ali nekako mislim da je među tim modelima bilo i jednih i drugih – i homoseksualaca kao i heteroseksualaca.“

Kao što je poznato, nacisti su ubijali homoseksualce, no sad se vidi da su ipak dopuštali cross-dressing u svojim redovima.  

„Zanimljivu teoriju ima sociolog Erving Goffman koji kaže da je stvarni život na neki način pronašao put da zaobiđe i prevari krutu nacističku ideologiju. S jedne strane imate nacistički ideološki okvir, a s druge strane imate stvarni život koji ide drugim putem. Mislim da bi se upravo tako trebale tumačiti i te fotografije“, smatra Dammann.

Nažalost fotografije uglavnom ne pružaju preciznije informacije ni o ljudima koji su na njima, kao ni povodom čega su snimljene. No Dammann kaže:

„Vjerujem da nakon toliko godina od Trećeg Reicha možemo se danas pozabaviti i temama koje pokazuju različite dimenzije i dvosmislenosti. Nadam se da pokazujući te vojnike, neću biti pogrešno shvaćen. Da želim relativizirati i umanjiti njihove zločine. To nije ono što sam želio ovom monografijom postići“, rekao je autor.