Hermine Braunsteiner Ryan bila je zadovoljna kućanica u Queensu 1964., kad je New York Times razotkrio njenu ozloglašenu prošlost kao okrutne nacistice koja je bila dijelom straže u koncentracijskom logoru. Gotovo desetljeće kasnije, ona je postala prvi američki državljanin izručen zbog ratnih zločina. Poslana je u zapadnu Njemačku, gdje je osuđena na doživotnu kaznu zatvora.

Zlikovac u susjedstvu

Nakon toga, o cijeloj se priči vrlo malo govorilo, iako su njemačke tiskovine pisale o njenom puštanju iz zdravstvenih razloga 1996. Umrla je tri godine kasnije, u dobi od 79 godina.

U vrijeme kad je otkrivena, gđa. Ryan je živjela kao supruga električara u Maspethu, gdje su je svi znali po rigoroznim navikama čišćenja, prijateljskom ponašanju i finim kolačićima. Kad se suočavala s deportacijom 1972., susjedi naprosto nisu mogli vjerovati u njenu prošlost i povezati je s osobom koju oni znaju.

Gaziteljica

Preživjeli iz koncentracijskog logora Majdanek svjedočili su o njenim zvjerstvima - među ostalima kako je bičevala žene do smrti, hvatala djecu za kosu vitlajući ih po zraku do kamiona koji su ih prevozili u plinske komore i cipelarenja starijih žena do smrti sa svojim vojničkim čizmama. Njen je nadimak bio Gaziteljica.

U pet i pol godina suđenja u Njemačkoj, koje je završilo 1981., osuđena je samo na dva ubojstva - zbog smrti potencijalnih svjedoka i blijeđenja sjećanja.

Hermine Braunsteiner je rođena u Beču 1919. Njen je otac bio mesar, a obitelj stroga i katolički nastrojena. Željela je postati medicinska sestra, no umjesto toga je radila u pivovari i kao kućanska sluškinja prije nego se uspjela zaposliti u zrakoplovstvu, gdje se zarazila nacističkom ideologijom. 

Upecala Amerikanca i novi identitet

Sama se prijavila za rad u koncentracijskom logoru 1939., kako bi dobila veću plaću. Iz Ravensbrücka je 1942. prebačena u Majdanek gdje je i promovirana na višu poziciju. Tamo je bila dvije godine, kad su je ponovno zvali u Ravensbrück kako bi postala upravitelj nadzora. Na nesreću za nju, Sovjeti su bili na vratima. Ipak, uspjela je pobjeći u Beč.

No, uhićena je 1946. te predana u ruke savezničkim vlastima, čiji pravosudni sistem nije bio posložen. Naposljetku je osuđena za ubojstva i čedomorstva u Ravensbrücku, dok se Majdanek na suđenju nije ni spominjao. Dobila je tri godine zatvora, no puštena je ranije zbog dobrog vladanja.

Nakon puštanja je radila po restoranima i hotelima, a u jednom od njih je upoznala američkog građevinskog radnika. Zavela ga je i ubrzo su se oženili te preselili u zemlju gdje je njena prošlost bila nepoznata - SAD.

Ni muž nije znao tko je bila

Lovac na naciste Simon Wiesenthal u svojoj knjizi "Pravda, a ne osveta" je napisao kako su mu pristupile tri žrtve iz Majadenka, koji su mu pričali o okrutnoj Gaziteljici iz logora. Jedan od njegovih pomoćnika uspio joj je ući u trag te su saznali da živi u Queensu. Naposljetku su tamo kucali po svim vratima, pitajući tko se preziva Ryan.

U lipnju 1964., gđa. Ryan je priznala da je doista Hermine Braunsteiner iz Majadenka, no protestirala je kako je već kažnjena u Austriji. Njen je suprug novinarima rekao kako nije imao pojma da je bila čuvarica koncentracijskog logora. 

- Ovo je kraj svega za mene - ona si je mrmljala u bradu.

Oduzeto joj je državljanstvo jer je lagala kako nije kažnjavana, a u vremenu provedenom u američkom zatvoru prije deportacije bavila se samo šivanjem, dok s drugim zatvorenicama nije progovorila ni riječ.

U njemačkom je zatvoru imala istu praksu, a nakon što su je pustili, viđena je sa suprugom u supermarketu. On joj je gurao invalidska kolica te ju pitao želi li da joj kupi cvijeće. Nije mu odgovarala. Nakon njene smrti, o suprugu niti o djeci se ne zna ništa.