General Gregor MacGregor ima posebno mjesto u povijesti Škota. Ali ne zbog svojih junaštava, nego zbog toga što je upamćen kao jedan od najvećih i najuvjerljivijih prevaranata svog doba. Rođen 1776., nakon što je prošao mnoge krajeve i bitke po latinskoj Americi, u rodnoj Škotskoj počeo se 1822. predstavljati kao princ pokrajine Poyais na Crnoj rijeci u Hondurasu.

Uz čin određenog ugleda koji je već tada imao, i činjenicu da je sin poznatog bankara, u tadašnjem društvu malo tko bi imao razloga za posumnjati u 46-godišnjeg uglednika kada je tvrdio da je doista u svojim vojničkim putešestvijama došao do vlasništva nad velikim komadom zemlje, otprilike veličine Walesa. Svoj Poyais opisao je da ima tako plodnu zemlju da daje tri žetve pšenice godišnje. Za rijeke je rekao da su tako čiste i svježe da mogu utažiti svaku žeđ. A usto uz obale rijeka protežu se zlatne žile koje praktično samo čekaju da ih se prokopa.

Usred mračne, stjenovite i hladne Škotske opisivao je raj na zemlji u kojoj su stabla prepuna voća, šume guste... Jedini problem je bio, rekao je nakon nekog vremena, to što ta zemlja nikako da procvjeta jer nedostaje investitora i ljudi koji bi praktično praznu zemlju naselili. Stao je objavljivati članke u novinama, pozivajući se na izmišljene eksperte i savršeno izmišljene knjige o obećanoj zemlji. Tako je izmislio i dr. Thomasa Strangewaysa, neupitnog autoriteta za taj dio svijeta.

Konačni mamac za naivne bio je izazov koji im je servirao u svojoj priči; ponosnim škotskim gorštacima je govorio da to ipak nije za svakoga, da je riječ o ispitu muškosti, a u svojim pričama pitao bi se i nije li sramota da baš jedino Škotska u cijeloj Europi nema svoje kolonije? Čak je tiskao i "dolar" koji izdaje "Banka u Poyaisu" kako bi sve skupa bilo što vjernije. A onda je krenuo prikupljati ekspediciju kolonizatora koji samo što ga sami nisu nagovarali da krenu.

Ukupno je prikupio 200.000 funti, čija se vrijednost za njegovog života povećala na 1,3 milijuna, odnosno, preračunato u današnje vrijednosti, 3,6 milijardi funti. Prva dva broda sa 250 putnika u mitsku zemlju dospjela su u siječnju 1823. Da bi doseljenici shvatili da tamo nema ni luka ni bilo kakvih naselja, a da je kraj beživotan, neplodan, do te mjere katastrofalan da su dvije trećine tih čvrstih škotskih gorštaka poumirale prije nego što ih je spasio brod koji je slučajno prolazio i prevezao ih u Belize.

Britanska kraljevska mornarica potom je morala vratiti nazad još pet brodova koliko je MacGregor poslao u svoju obećanu zemlju. I naravno da je MacGregor u tom trenutku pobjegao iz Škotske. Pun novca kao rijetko tko u svijetu tog doba, to isto nastavio je raditi i u Parizu. I opet mu je krenulo. Međutim, franuske vlasti su provjerile gdje se točno nalazi ta zemlja za koju nitko nije čuo, a za koju su odjednom bili zatrpani zahtjevima za putnim ispravama. Uhvatili su ga i strpali u zatvor. Na sudu mu je uspjelo sve svaliti na druge, tako da je prvom prilikom pobjegao u Edinburgh. A odande u Venezuelu, jer je u Škotskoj riskirao da ga gnjevna svjetina linčuje.