Najgori HR krimosi: "Gubimo rat s njima"
Moćna mafijaška mreža od 40-ak različitih skupina sa 100-tinjak najistaknutijih članova organiziranog kriminaliteta podjelom “posla” i teritorija doslovce je premrežila cijelu Hrvatsku. Među njima je desetak moćnih i hijerarhijski dobro ustrojenih bandi dok se preostale brojčano manje i slabije kriminalne grupe uvezuju samo od slučaja do slučaja. Najviše organiziranih bandi je u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Puli te drugim većim središtima i gotovo sve naginju proširenju kriminala i teritorija. Regrutiranjem novih članova, brojka od stotinu jačih kriminalaca diljem Hrvatske znatno se uvećava i za nekoliko puta. Kriminal, njihovo je zanimanje i svakodnevica.
Naručene likvidacije, otmice, iznude, ucjene, kamatarenje, razbojnički prepadi, krijumčarenje droge, oružja i ljudi, podvođenje, prostitucija, krađe umjetnina i skupocjenih vozila, krivotvorenje i pranje novca te mito i korupcija samo su dio kriminalne lepeze koja hrvatskim gangsterima donosi enormnu zaradu i moć. Policijski inspektor s dugogodišnjim iskustvom svojevremeno je ustvrdio kako hrvatsko društvo gubi rat s njima. Uspoređujući rad policije na prijelazu milenija, kada su u Zagrebu doslovce padale glave u mafijaškim likvidacijama, i desetak godina kasnije tvrdi da je policija ranije, unatoč današnjoj tehnici, bila nekako uspješnija jer je imala vezu s “bazom”.
- Unatoč svoj modernoj tehnici s kojom raspolažemo, danas nam je teže raditi jer nam je infrastruktura na terenu ravna nuli. Postoje tajne mjere, prisluškivanja, praćenja, analitičke obrade podataka, prikriveni istražitelji, ali vjerujte da mi ne znamo što se dešava u podzemlju. Stječe se dojam da uvijek reagiramo na posljedicu. Nema signala iz podzemlja da nešto preveniramo. Danas takve informacije iz podzemlja prije dobijemo iz Amerike i od njihove policije nego li od našeg operativca s terena. Služba više nema informatora, onih pravih koji upozoravaju da se nešto opako priprema. Mnogi kolege policajci završavaju na stegovnim postupcima i gube posao samo zbog toga što im se za analiza telefonskih razgovora nađu kontakti s nekim iz kriminalnog svijeta bez imalo provjere o čemu se tu radilo i ljudi su počeli samo čuvati posao. Sa starim lopovima se još i moglo. Za uzvrat ste mu mogli nešto i dati, pa čak u interesu nekih istraga progledati i kroz prste za sitne prekršaje poput parkiranja ili prebrze vožnje. Međutim, uvjeren sam da danas u državi ne postoji policajac koji je duboko u kriminalnoj skupini i da crpi informacije od njih. Takvi više ne postoje. Sredinom devedesetih godina u državi je bilo stotinu takvih operativaca koji su mogli ući u bilo koji gang. Danas toga više nema. Stasala je i nova generacija novih kriminalaca koja doslovce ne j..e nikoga. Naoružani su i pucaju odmah – priča naš sugovornik o policijskim slabostima današnjeg doba.
Pretpostavka je da se samo na organiziranom kriminalu u godinu dana u Hrvatskoj zavrti blizu milijardu eura dok je “tamna” brojka kako kriminala tako i zarade znatno veća. Milijuni prljavog novca kojima se teško ulazi u trag često završavaju na inozemnim offshore bankovnim računima. Prema podacima UN-ovog Ureda za borbu protiv droge i organiziranog kriminala, organizirani kriminal godišnje uprihoduje više od 90 milijardi eura što je u stalnom usponu. Izračunali su da šverceri heroina i kokaina na svjetskoj razini gotovo svakog sata zarađuju više 12 milijuna dolara. Hrvatski kriminalci tradicionalno “rade” regionalno unutar države, međutim nerijetko su uvezani posebno s kriminalcima iz zemalja raspale Jugoslavije i drugih europskih zemalja. Za današnje lopove državne granice kao da i ne postoje.
Šverceri ljudi, droge, oružja, duhana i svega onoga što donosi veliku zaradu u takozvanom transnacionalnom kriminalu iznimno su povezani. Za naručene mafijaške likvidacije i teže zločine, zbog zametanja tragova, gangsterske bande surađuju i rade po principu razmjene, ja tebi ti meni. Hrvatska policija, poput zemalja u okruženju, ima takozvanu tajnu “plavu knjige kriminala i kriminalaca” u kojoj su poimenično upisani svi “junaci” hrvatske kriminalne scene. Knjiga se ažurira svake godine i dostupna je samo šefovima i specijaliziranim policijskim odjelima za borbu protiv organiziranog kriminala. Uz ime s nadimkom i “svježu” fotografiju s opisima ožiljaka i tetovaža za svakog zabilježenog kriminalca do u tančine se opisuje njihova kriminalna prošlost i sklonosti. Tu su i njihove alternativne adrese, navike, vještine, hobiji, telefonski brojevi, vozila koja koriste, tko su im prijatelji, poznanici, ljubavnice, omiljena sastajališta te dugi niz bitnih i manje bitnih podataka poput broja cipela. Hrvatski su kriminalci tako razvrstani po grupama i vrstama kriminala kojim se bave u svih dvadeset županija. Takva evidencija kriminalaca, u koju nerijetko zavire i agenti iz tajnih službi, istražiteljima i te kako pomaže u razrješavanju najsloženijih zločina.
Svaki od evidentiranih kriminalaca iz “plave knjige” je pod posebnom policijskom paskom. Gotovo se u svakom momentu zna da li je koji kriminalac izvan zemlje. Koristeći zakonske okvire, glavne “junake” policijskih kartoteka se po potrebi mjesecima prisluškuje, tajno prati pa čak i snima sofisticiranim videokamerama. Elektronička pošta im se čita bez ikakvih problema. Za probijanje unutar zatvorene bande istražiteljima nerijetko pomažu odani doušnici. U složenijim slučajevima u kriminalnu organizaciju se ubacuje i infiltrira policajac (undercover) koji po potrebi danonoćno živi s kriminalcima. Ti ljudi su toliko istrenirani i uvježbani da ih se u brojnim infiltracijama među kriminalce nikad nije “provalilo”.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Nakon vala mafijaških likvidacija u razdoblju od 1997. godine do 2002. godine podzemlje se konsolidiralo. Bande naoko miruju i bave se svojim “poslom” uz povremene eskalacije nasilja kojima su gotovo uvijek povodi policijske akcije poput “Balkanskog ratnika” nakon koje su zaredale likvidacije u Hrvatskoj i zemljama u okruženju. Tako je, kao posljedica policijskog “pritiska”, u ožujku 2010. u Jarunskom jezeru nađeno raskomadano tijelo Srbina Cvetka Simića. Postao je žrtvom međumafijaškog razračunavanja zbog “drukanja” i propalog posla krijumčarenja više od dvije tone kokaina iz Urugvaja u kojoj je i sam sudjelovao. I likvidacija Puljanina Maria Tolića, bliskog zagrebačkom, beogradskom i sarajevskom podzemlju, čije je osakaćeno tijelo bez ruku pronađeno kod Sarajeva, nosi “potpis” osvetničkog mafijaškog razračunavanja.
Da mafijaši na ovim prostorima i te kako dobro surađuju kao i prije Domovinskog rata pokazalo je suđenje hrvatsko-srpskim mafijašima koji su u središtu Zagreba likvidirali Pukanića. I ubojice srpskog premijera Đinđića, Simović i Kalinić, za kojima se godinama tragalo skrivali su se u Zagrebu.
Zagrebačku kriminalnu scenu čini petnaestak dobro organiziranih kriminalnih skupina razdijeljenih po kvartovima i vrstama kriminala. Pet je većih i desetak manjih grupa specijaliziranih gotovo za svaku vrstu kriminala. Sve naginju širenju svoga carstva. Svaka banda broji od tri do desetak istaknutijih članova. Brojnije skupine imaju piramidalni ustroj poput onog u sicilijanskoj mafiji s tri osnovne razine. Na vrhu piramide u pravilu je gangsterski boss dok su na dvije niže razine posrednici i takozvani “vojnici” izvršitelji. Ovakvim mafijaškim ustrojem štiti se nalogodavca što istražiteljima znatno otežava dokazivanje njihove međusobne povezanosti. Vođe čuvaju do zuba naoružani kriminalci. Za postizanje cilja ne prežu ni od najbrutalnijih metoda ucjene i zastrašivanja.
Zagrebačkim podzemljem dominira nekoliko agresivnih bandi koje su nakon Domovinskog rata doslovce izrasle na krvi u međusobnim razračunavanjima. Jedna od opasnijih zagrebačkih bandi su takozvani “Zagrebački dečki”. Njih 30-ak ogrezlih u kriminalu, svi s podebljim policijskim dosjeima već godinama u središnjem i zapadnom dijelu grada drže monopol u kriminalnom miljeu. Predvodi ih najveći zagrebački kamatar koji danas slovi za uglednog i imućnog poduzetnika s legalnim poslovima koji u vlasništvu ima brojne nekretnine višemilijunskih vrijednosti. U pravilu se sastaju u tajnim skrovištima, kafićima i restoranima u vlasništvu svojih članova ili onih koji su pod njihovom zaštitom.
Osnovna kriminalna djelatnost “Zagrebačkih dečki” je šverc drogom, kamatarenje, reketiranje, iznuđivanje, otmice, naručene likvidacije, premlaćivanja, utjerivanje dugova te pružanje prisilne “zaštite” vlasnicima restorana, kafića, noćnih klubova ili kockarnica. Većina bande bila je zahvaćena različitim policijskim akcijama. Malo toga im je dokazano pa su danas gotovo svi, iako pod snažnim policijskim nadzorom, na slobodi. Većina starijih članova klana prljavi novac su oprali kupnjom kafića, različitih salona, skupocjenih automobila, kuća za odmor i drugih nekretnina. Da bi zameli trag novcu, imovinu registriraju na imenima bližnjih ili daljnjih rođaka.
Nasuprot “Zagrebačkim dečkima” znatno je brojnija, jača i opasnija kriminalna grupacija okupljena oko bivšeg pripadnika jedne sigurnosne službe. Okosnicu grupe tvore bivši zagrebački policajci, zaštitari, razvojačeni pripadnici HVO-a, HV-a te iskušani kriminalci iz Hercegovine. Desna ruka vođe ovog klana je poznati ubojica, otmičar, švercer oružja i droge koji je na zagrebačkom Laništu okupljao i udomljavao gotovo svu balkansku mafiju. Povezuje ga se s brojnim kriminalcima iz policijske operacije “Balkanski ratnik” nakon koje je u Hrvatskoj i zemljama u okruženju masakrirano desetak ljudi. Banda “Pridošlice i zaštitari” godinama drži nadzor nad zaštitom brojnih sportskih kladionica, kockarnica te uhodanih kafića i restorana u istočnim ali i drugim dijelovima grada. Skupina je toliko brojna da poslove dijele na one legalne i prljave. Vođu klana, danas uspješnog i imućnog poduzetnika, kao nalogodavca za kriminalne aktivnosti zbog hijerarhijskog ustroja se nigdje i ne spominje.
Članovi bande prljavim trikovima u grupama izazivaju nerede u prepunim kafićima, restoranima i noćnim klubovima te doslovce prisiljavaju vlasnike da posao oko zaštite ubuduće moraju plaćati upravo njima. “Pridošlice i zaštitari” u najkraćem roku “sređuju” naplatu bilo kakvih dugovanja. Bave se i najokrutnijim klasičnim reketom, a u svojim redovima imaju stručnjake za oružje i podmetanje bombi i eksplozivnih naprava ne prezajući od uporabe tog ubojitog arsenala. Svoju višegodišnju dominantnost u zagrebačkom podzemlju klan je iskazivao brutalnim premlaćivanjem svojih žrtava i svih onih koji su im se bilo kako ispriječili na putu kriminala. Iako su “Zagrebački dečki” te “Pridošlice i zaštitari” dvije suprotstavljene kriminalne skupine s gotovo identičnim metodama rada, karakteristično je da se njihove vođe katkad sastaju izvan grada na “poslovnim” dogovorima, što je i u policiji zabilježeno.
Desetak pripadnika grupacije iz Dubrave svoju kriminalnu reputaciju u zagrebačkom podzemlju steklo je u tijekom ranih dvijetisućitih godina čineći kriminalna djela s takozvanim elementima nasilja. U svojoj kriminalnoj karijeri kriminalci iz Dubrave sumnjičeni su zbog iznuda, nasilja, nanošenja teških ozljeda, kamatarenja i protupravnih naplata. Povezivalo ih se i sa švercom droge. Nakon burne kriminalne prošlosti većina ih je stekla reputaciju uzornih građanina s vlasništvom brojnih nekretnina dodatno zarađujući njihovim rentanjem. Albanske kriminalne grupacije u Zagrebu drže primat u krijumčarenju heroina hrvatskom dionicom takozvane “Balkanske rute”, prostitucijom, krijumčarenjem zlata te ljudi od istoka prema zapadu. Za razliku od ostalih, albanske kriminalne skupine su uglavnom tradicionalno zatvorene unutar obiteljsko-rodbinskih veza tako da se među njih zbog običaja i jezične barijere iznimno teško prodire.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Uz nekoliko vodećih kriminalnih skupina na zagrebačkoj kriminalnoj sceni djeluje još niz od 10-ak manjih grupa koje nisu čvrsto uvezane. Poslove obavljaju od slučaja do slučaja. Uglavnom se bave kriminalom povezanim uz prostituciju, krijumčarenje ljudi, krađama skupocjenih automobila, te krivotvorenjem novca i dokumenata. Među njima je veći broj pojedinaca koji za sitnu nadnicu odrađuju dio prljavog kriminalnog posla. Krijumčari ljudi godišnje zgrću milijune eura.
Procjenjuje se da svake godine stotine tisuća ljudi po dobro uhodanim krijumčarskim rutama pokušava iz istočne Europe doći do boljeg života na zapadu. Krijumčari samo za trasu prevođenja kroz Hrvatsku mogu po glavi ilegalca zaraditi i po 100 eura. Iznimno su dobro organizirani a dobit dijele prema hijerarhijskoj ljestvici. Glavni organizatori krijumčarenja ljudi gotovo uvijek ostaju neotkriveni i sjede u zemljama poput Albanije, Moldavije ili Afganistana od kuda ilegalci najčešće kreću na svoj neizvjestan put. Grupe krijumčara imaju svoj piramidalni ustroj od organizatora do direktnih izvršitelja kao što su vozači i vodiči na ilegalnim pravcima. Krijumčarski kanali ljudi često su paravan i za krijumčarenje droge i oružja. Krijumčari svoje logističke baze za prihvat i smještaj ilegalaca imaju u rubnim dijelovima zemlje, Vukovaru, Zagrebu, Istri, Rijeci i Varaždinu, ovisno o trasi kretanja. Nerijetko se ljude iz Hrvatske krijumčari i morem.
Tako ekipa krijumčara iz Vukovara koja tijesno surađuje s kriminalcima s druge strane Dunava u Srbiji, po svjedočenju 51-godišnjeg Slavonca, u svojim redovima ima i nekoliko aktivnih policajaca iz Slavonije koji rade kao “čistači” trase ali i vozači. Jedna od uhodanijih kriminalnih branši bavi se isključivo pod vođenjem i organizacijom prostitucije. Unatoč statističkim pokazateljima, koji nisu zabrinjavajući, prostitucija je u Hrvatskoj iznimno dobro organizirana i doslovce cvate. Prostitucije ima gotovo posvuda, po ekskluzivnim hotelima, jahtama, kockarnicama, noćnim klubovima, swing klubovima i sličnim okupljalištima. Često se uz pojedine vrste zabave u turističkim središtima nudi i seks. Prodavačice ljubavi su u pravilu mlađe atraktivne djevojke iz istočnih zemalja. Kriminalci vezani uz prostituciju također su hijerarhijski ustrojeni i po tom principu se dijeli zarada. Djevojke u lancu prostitucije nerijetko su žrtve okrutne trgovine ljudima, silovanja, ucjena, zlouporabe opojnih droga i sl.
Zbog straha od odmazde rijetke su djevojke koji slučaj ugnjetavanja i prisile na prostituciju prijavljuju policiji. Organizirane krađe skupocjenih automobila najpoznatijih svjetski marki godinama su unosan posao auto-mafije u ovom dijelu Europe. U Hrvatskoj se automobile najviše krade u najmnogoljudnijem Zagrebu. Ukradeni Mercedesi, BMW-i, Audiji, Golfovi, Porschei i drugi se i po nekoliko puta jeftinije od stvarne cijene prodaju u istočno-europskim zemljama gdje policije ozbiljnije ne zadiru u ovo vrstu kriminala. I ova kriminalna grupacija s hijerarhijskim ustrojem je svoj “posao” razvila do savršenstva. Organizatori, tzv. oduzimači, informatičari za razbijanje zaštitnih kodova, vozači i krivotvoritelji dokumentacije samo su dio lanca auto-mafije i krijumčara skupocjenih automobila koji s ukradenim automobila nesmetano prelaze državne granice.
Splitski kriminalci već nekoliko godina vode pravi mali rat za prevlast u reketu i trgovini drogom kada osim teških ranjavanja doslovce i glave padaju. Tako je drugi grad po veličini u Hrvatskoj nakon nerazriješenih eksplozija, pucnjava, pokušaja likvidacija i obračuna za prevlast na kriminalnoj sceni doslovce postao mjesto opasnog življenja. Solo igrači i nekoliko mafijaških skupina dilera, iznuđivača i reketara vladaju gradom. Najjaču grupaciju među kriminalcima čine bivši vojnici i policajci-specijalci koji su postali pravi specijalisti za prisilno naplaćivanje zaštite i reket. Splitsku kriminalnu scenu, slično kao i u Zagrebu, upotpunjuju krijumčari ljudi, podvodači i organizatori prostitucije te kradljivci skupocjenih automobila.
Riječki kriminalci godinama drže primat u krijumčarenju oružja i većih količina droge morskim putem. Noćno-redarsku kriminalnu scenu koju prati prostitucija, iznuđivanje, reket i ucjene upotpunjuje kriminalna skupina koji su mahom bivši vojnici, specijalci, policajci i vojni policajci te ljudi iz obavještajnih službi. Među nekoliko jakih skupina izdvaja se grupa s otoka Krka koja je doslovce specijalizirala kriminal s podvođenjem djevojaka i organizacijom prostitucije. Njihove aktivnosti su zabilježene i izvan riječkog područja, u Istri i drugdje. Uz dilere, nasilnike, kamatare i podvodače riječku kriminalnu scenu upotpunjuje grupacija koja se bavi prihvatom i krijumčarenjem ljudi preko državne granice u Sloveniju.
Nekoliko dobro organiziranih kriminalnih grupacija u Istri uglavnom su dileri droge, iznuđivači, otmičari i krijumčari ljudi te organizatori prostitucije. Dileri droge iz Istre spadaju u jednu od jačih grupacija koja je dobrano naslonjena na policijsku operaciju “Balkanski ratnik” među kojima je došlo do vatrenih okršaja u kojima je prije nekoliko godina nekoliko ljudi ubijeno i teško ranjeno. Upravo je Puljanin Anastazije Martinčić jedini Hrvat koji je ležao u Urugvajskom zatvoru zbog organizacije krijumčarenja više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike prema Europi. Zabilježena je iznimno dobra povezanost istarskih bandi, posebice dilera s kriminalcima iz Rijeke, Zagreba, Bosne i Hercegovine te Italije i Slovenije. Istra je posljednjih godina postala omiljeno skrovište odbjeglim talijanskim mafijašima.