Pedro Alonso Lopez iz Kolumbije, poznat i kao 'Monstrum s Anda', kriv je, prema vlastitom priznanju, za ubojstvo više od 350 djevojčica, starih između 8 i 12 godina, u Ekvadoru, Peruu i Kolumbiji. 

Mnogi vjeruju da je prava brojka daleko veća. Nakon 16 godina provedenih u zatvoru u Ekvadoru, i 5 godina u psihijatrijskoj bolnici u Kolumbiji, 1998. je proglašen izliječenim i pušten je na slobodu.

Monstrumu koji je tvrdio da će ponovno početi ubijati čim se dočepa slobode od tada se gubi svaki trag. Nitko ne zna je li ga negdje sustigla zaslužena kazna, ili i dalje nekažnjeno hara u zabačenim krajevima Južne Amerike.

Lopez je rođen 1948. u kolumbijskom gradu Tolima, kao sedmo od 13 djece siromašne prostituke, u najnesretnijem periodu građanskog rata, kada je stopa zločina u ovoj zemlji bila oko 50 puta viša nego u većini drugih. 

Majka ga je izbacila na ulicu kada je imao osam godina, nakon što ga je uhvatila u u seksu s rođenom sestrom. Nakon što ga je izbacila, Lopez je gladovao, prosjačio i kako je sam ispričao, u više navrata bio je žrtva brutalnog seksualnog zlostavljanja.

Sa 18 godina završio je u zatvoru, gdje je dospio zbog krađe automobila, i tamo su ga grupno silovali. Svojim silovateljima se osvetio tako što je trojicu od četvorice ubio, a nakon izlaska iz zatvora počinje krvavi pir. O načinu na koji je 'operirao' najbolje govori intervju kojeg je neposredno prije izlaska na slobodu dao novinaru "National Examinera".

"Ja sam čovjek stoljeća. Nikada me neće zaboraviti", pohvalio se Lopez.

"Žrtve sam tražio na tržnicama, tražio sam djevojčice s određenim izgledom lica - lijepim i nevinim. Trebale su biti dobre, curice koje rade sa svojim majkama. Ponekad bi je pratio i po dva-tri dana, čekao da ostane sama. Dao bi joj neki poklončić, recimo ogledalce, odveo je izvan grada, gdje sam obećavao da ću joj dati i poklončić za majku. Onda bi je odveo do tajnog skrovišta, gdje ju je čekao spreman grob. Ponekad su u njemu bila i tijela ranijih žrtava. Mazio sam ih, a u zoru bi ih silovao. Izlazak sunca me je uzbuđivao. Prisiljavao sam djevojčice na seks, pa bi im rukama obuhvatio vrat. Dok je sunce izlazilo, ja sam ih davio."

"Trebalo im je i po 15 minuta da umru. Bio sam vrlo pažljiv. Dugo sam bio s njima, da se uvjerim da su mrtve. Ogledalcem sam provjeravao jesu li prestale disati. Ponekad bi ih morao ponovno ubiti. Nikada nisu vrištale, jer nisu očekivale da će se nešto dogoditi. Bile su nevine. Moje male prijateljice su voljele društvo. Često sam stavljao tri ili četiri u isti grob. Ali poslije nekog vremena bi mi dosadile, jer se nisu micale, pa bi potražio druge djevojčice."

"Bilo je dobro jedino ako sam im mogao vidjeti oči. Morao sam ih gledati na dnevnom svjetlu. To je božanski trenutak, kada ih držim za vrat. Gledam djevojčicu u oči, i vidim kako se neko svjetlo, nekakva iskra, iznenada gasi. Trenutak smrti je dirljiv i uzbudljiv. Samo oni koji su sami ubijali mogu to razumijeti. Kada me puste na slobodu, ponovno ću osjetiti taj trenutak", rekao je monstrum, koji je za svaki ugašeni dječji život u zatvoru proveo oko mjesec dana.

Poznato je da su ga nakon prvih ubojstava djevojčica iz domorodačkih plemena u Ekvadoru tamošnji Indijanci otkrili i uhvatili, mučili i zakopali u zemlju do vrata. Par kršćanskih misionara su ga međutim našli i oslobodili, te mu omogućili da pobjegne, nakon čega je nastavio sa svojim gnjusnim zločinima.

Na slobodu je pušten iz neobjašnjivih razloga 1998. godine, odnosno iz bolnice su ga otpustili jer su liječnici rekli da je zdrav.