Bosanski glumac Nazif Mujić osvojio je prestižnu nagradu na Berlinskom filmskom festivalu prije pet godina, a u srijedu je pokopan. Njegova smrt u 48. godini života pokazala je da čak ni filmski uspjeh ga nije spasio od povratka u siromaštvo u rodnoj zemlji.

"Ne znam što ćemo bez njega, kako će njegova djeca odrasti bez oca", kazao je Suljo Mujić, Nazifov brat, za BIRN.

Mujić je umro u selu Svatovac u blizini Tuzle nakon kratke i teške bolesti.

Film oskarovca Danisa Tanovića, Epizoda u životu berača željeza, gdje je Nazif igrao glavnu ulogu, nagrađen je Srebrnim medvjedom za najbolji film u Berlinu 2013. godine.

U filmu članovi Mujićeve obitelji glume sami sebe u priči koja im se stvarno dogodila. Nazifova supruga Senada doživjela je pobačaj i trebala hitnu medicinsku njegu, ali liječnici su je odbili zato što nije imala zdravstveno osiguranje.

Nazif, u filmu kao i u stvarnosti, jedva preživljava skupljajući metalni otpad i pokušava skupiti novac za plaćanje liječenja.

Film je prikazao velike probleme s kojima se susreće romska zajednica u Bosni i Hercegovini, problemima koji su Nazifu bili jako dobro poznati. Nakon nagrade u Berlinu, Nazif se vratio svom životu u bijedi. 2014. godine tražio je azil u Njemačkoj, ali su ga tamošnje vlasti odbile.

Siječanj ove godine označio je možda i najnižu točku njegovog života zato što je morao prodati svoju nagradu jer se više nije mogao brinuti za obitelj. Priča se da je dobio 4.000 eura za srebrnog medvjeda.

Nakon toga je otputovao u Njemačku, tražeći bilo kakvu pomoć o organizatora Berlinalea, ali ni oni mu nisu bili od pomoći.

Mujo Falfulić iz centra za podršku Romima Romalen kazao je da oko 70.000 Roma živi u Bosni, ali samo mali broj ima adekvatan smještaj dok se brojni suočavaju s problemima kakvi su opisani u filmu.

"Većina Roma ne postoji za ovu državu zato što nemaju ni osobne karte, što za sobom povlači brojne druge probleme", kazao je Falfulić.

Ujedinjeni narodi tvrde da su Romi najugroženija manjina u Bosni i Hercegovini te većina živi u kroničnom siromaštvu. Upozorenja UNICEF-a su još groznija zato što tamo piše da čak 80% romske djece živi u siromaštvu.

Koliko su diskriminirani najbolje pokazuje slučaj Derve Sejdića i Jakova Fincija kojeg su gurali čak do suda u Strasbourgu. Prema bosanskom ustavu, predsjednici mogu biti samo pripadnici triju nacionalnosti. Finci kao Židov i Sejdić kao Rom, prema slovu zakona, nisu bili jednaki drugim građanima Bosne i Hercegovine.

2009. godine je Europski sud za ljudska prava presudio u njihovu korist, ali sve planirane reforme zakona su neslavno završile.