Bio je 22. studenog 1963., četiri sata ujuro kad je trajekt Cornelius G. Kolff sa 400 putnika polako plovio sa Staten Islanda prema trajektnom pristaništu kod Whitehall Streeta na Donjem Manhattanu. Još je bio mrak, bilo je hladno, oni koji su na pristaništvu dočekivali trajekt isprva nisu niti primijetili da se oko broda pojavljuju divovski krakovi hobotnice koja je odjednom izronila, omotala se oko broda i, dok su putnici vrištali, povukla i brod i sve putnike s posadom ispod površine mora.

Ozy je podsjetio na jedinu zabilježenu katastrofu u SAD-u u kojoj je ogromni glavonožac odvukao neki brod. Bila je to ujedno i najgora pomorska katastrofa u SAD-u ikad, a razlog zašto je skoro nitko nije zapamtio jest to što je tog dana, samo nekoliko sati poslije, u Dallasu ubijen američki predsjednik John F. Kennedy. Više od pola stoljeća poslije umjetnik Joe Reginella sa Staten Islanda čuva sjećanja na izgubljene živote tog dana, tragediju otima zaboravu, postavio je web stranicu s rijetkim vijestima iz 1963. o tome, čak je snimio i dokumentarni film s dvojicom rijetkih još živućih očevidaca.

Izborio se i za postavljanje spomenika u Battery Parku na Manhattanu, te je tiskao brošure o obližnjem Staten Island ferry disaster memorial museumu, skupa sa suvenirnicom, prostorom za izložbe, s kulturnim centrom, čak i malim ZOO-om s hobotnicama. Reginella se povremeno suočava s dva problema. Prvo što muzej uopće ne postoji, ali to i dalje ne sprečava stotine turista da ga potraže. Drugo, mada trajekt Cornelisu G. Kolff jest postojao, ali on postoji i dandanas i apsolutno mu ništa ne fali jer se tragedija nikada nije dogodila.

Uostalom, zar da divovska hobotnica potopi cijeli jedan trajekt, i to uz same obale Mahattana!? Reginella je 45-godišnji kipar i scenograf koji se od nekog trenutka počeo zabavljati podvalama, postao je tzv prankster. Za svoj projekt s tragedijom trajekta iz 1963. kaže da je dio društvenog eksperimenta i muldimendijalnog umjetničkog djela. Mada, turisti koji su pali na njegov štos, a neki od njih potroše sate i sate da bi došli do tog mjesta, ne vide u tome ništa umjetničkog, tako da povremeno čuje i vrlo glasno argumentiranje o njegovom karakteru i tako nekim osobnim stvarima.

Reginella kaže da običava udaljiti se nekoliko metara od spomenika i onda promatrati turiste i njihove reakcije nakon što pročitaju o čemu je riječ. Odnosno, kako nakon čitanja zabrinuto i sumnjičavo počinju promatrati obližnje more. Trebalo mu je šest mjeseci planiranja i radova dok je stvorio sve opisano. Ali je zato javnosti trebalo čak šest tjedana dok su ga provalili, odnosno bio je to New York Post prije nekoliko dana. Unatoč tome, podvala i danas funkcionira, a Reginellin projekt se nastavlja.