Njihove priče su jedinstvene i inspirativne, koliko su zapravo i oni sami bili, a opet su i životne, nesavršene, stvarne. I slične po jednom - snažnije su od smrti. 

Josipa Lisac i Karlo Metikoš

"Ti si sve što oduvijek sam htjela, dva života spojena u djelima", stih je to iz pjesme Moja magija, snažne balade nabijene čistom emocijom i potresnom iskrenošću, koju je Josipa Lisac posvetila svojoj vječnoj ljubavi, pokojnom umjetniku Karlu Metikošu. 

"Jedne od", jer Josipa Lisac često naglašava kako su sve njezine pjesme posvećene Karlu. Njihova ljubavna priča je jedna od onih koje su već postale dio antologijskih priča ex-ju umjetnosti. 

Njihova ljubavna priča započela je jedne večeri u veljači 1971. godine. Josipa je tek zakoračila u dvadesete godine, i još uvijek je bila neshvaćena djevojčica izgubljena na muzičkoj sceni. Ta je scena sa divljenjem i nepovjerenjem gledala pjevačicu nevjerojatnog glasa i neuobičajenog izgleda. 

Karlo Metikoš je pak, već bio muzički pustolov Matt Collins. Bio je to pseudonim ovog šarmantnog rokera nastao na ulicama Pariza gdje je Karlo spavao pod vedrim nebom, živeći među skitnicama i tragajući za poslom, angažmanom. Kada su počeli stizati odveli su ga do Sovjetskog Saveza, preko Irana do Etiopije. Bio je zaručen više od 20 puta, za jednu groficu, nekoliko manekenki, generalovu kćer, konobarice, ...

No njegov život iz korijena je promijenio jedan povratak u Petrinju, gdje je na nastupu upoznao Josipu. 

"Bila je onak' malo debeljuškasta, slatka, al' je fenomenalno pjevala", rekao je jednom o njoj, "prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je - ploča Matta Collinsa! Sudbina..."

Od tog trenutka njena karijera mu je postala znatno važnija od njegove. Njihov prvi zajednički album zvao se Dnevnik jedne ljubavi, sasvim prigodno, jer su im životi postali upravo to. On je stvarao glazbu za nju, a ona ju je izvodila kako nitko drugi ne bi mogao. 

Zajedno su postali slavni, potpuno drugačiji i sasvim svoji, zajedno putovali i živjeli umjetnost. 

Karlo je umro mlad, krajem 1991. godine u 51. godini života. Ali njihova ljubav nije. Već godinu dana nakon njihove smrti Josipa je organizirala koncert u njegovu čast, što je ostala tradicija i do danas. Kao i prisjećanje na Karla i njegova vječna prisutnost u njenom životu i pjesmama. 

"U braku se gubi identitet, pa tako ne bih mogla podnijeti da me netko nazove svojom ženom, za Karla nikada nisam bil njegova žena, samo Josipa", rekla je odgovarajući na jedno od mnogih pitanja zašto se nikada nisu vjenčali. 

Milena Dravić i Dragan Nikolić

Nada i Džimi Barka. Lepa Trajković i Flojd. Julijana i Prle. Milena i Dragan. Pamtit ćemo ih po mnogim ulogama, ali možda najviše po ulozi supružnika u braku koji je trajao duže od četiri desetljeća. 

Ova je romansa započela turbulentne 1969. godine, kada su se upoznali na snimanju filma Horoskop. Milena je već tada bila zvijezda jugoslovenske kinematografije, i ljepotica za kojom su uzdisali mnogi. Dragan je još uvijek bio samo mladi frajer sa beogradskih ulica, koji je tražio svoje mjesto na velikom platnu. 

"Kad sam joj prišao imao sam dojam da je to moja stara školska prijateljica koju nisam dugo vidio, ili neka djevojka koju poznajem cijeli život. Upravo u tome je njezina prava vrijednost i veličina", pričao je Dragan o njihovom upoznavanju. 

Njihovo poznanstvo ubrzo je preraslo u ljubav, ljubav u brak, a brak u verziju onog fenomena poznatog nam iz filmova American Sweethearts. Njihov je brak, baš kao i njihova ljubav, započeo na filmskom setu. 

"Tijekom snimanja jednog filma zamolilo smo redatelja za pauzu. Mi i naša kuma Seka Sablić pauzu smo iskoristili za odlazak u općinu i vjenčanje. Nakon vjenčanja samo se vratili na snimanje i nastavili", pričala je Milena u jednoj emisiji. 

Silvana i Radmilo Armenulić

Ljubav između njih dvoje bila je među najkraćima ali i najburnijima na ovoj listi. Priča dostojna holivudskih filmova sadrži sve elemente pravog hita, teško djetinjstvo, još teže odrastanje, veliko prijateljstvo, još veće uspjehe, princa (ne na bijelom konju, ali u bijelom), i nažalost, tragičan kraj. 

Počela je u Doboju, na početku 2. svjetskog rata, kada je rođena Zilha Barjaktarević, jedno od desetero djece u siromašnoj obitelji. Tragediju je upoznala mlada, kroz ranu smrt jednog od braće, a mlada je upoznala i glazbu, svoju prvu veliku ljubav i izlaz u neki drugi svijet. Već sa 16 godina počela je pjevati po sarajevskim kavanama, unatoč protivljenju roditelja. Koristila je ime Silvana, po uzoru na talijansku glumicu Mangano. Kavana nije bila njezina ljubav ali je u njoj pronašla osobu koja je to postala. 

"Trebalo je izdržati neugodne trenutke i poniženja. Tko nije bio među pijancima, ne zna koliko je to strašno", govorila je. 

Možda baš zbog toga a možda zato što je i njezin otac bio alkoholičar, pažnju u jednoj od tih kavana privukao joj je mirni gospodin koji je uvijek pio samo sok od maline. Bio je to tenisač Radmilo Armenulić, čije će prezime Silvana uzeti nakon vjenčanja 1961. godine. 

Zanimljiva pitanja Muškarci priznali: Ovo se ne usudimo pitati naše cure

Spoj profesionalnog igrača aristokratskog "bijelog sporta" i kafanske pjevačice iz Bosne djelovao je poput jugoslavenske verzije Pepeljuge, a Silvana i Radmilo su podržavali jedan drugog u svojim različitim karijerama. 

"Sjećam se došao je jednog jutra upravo iz jedne kavane pored, sjeo je za klavir i počeo nabadati po tipkama. I tako je nastala pjesma", prisjeća se Radmilo nastanka velikog hita Što će mi život, koji je za Silvanu napisao njezin veliki prijatelj Toma Zdravković. 

Ali za razliku od braće Grimm, njihova životna priča nije imala sretan kraj. U listopadu 1976. godine Silvana je, zajedno sa još dvije osobe poginula u prometnoj nesreći pri povratku sa nastupa. Kažu kako je na mjestu nesreće pronađena i slomljena violina. 

Iako je ova priča trajala samo 15 godina, ostala je upisana kao jedna od najdirljivijih koje je Jugoslavija upoznala. Radmilo je, nakon završetka sportske karijere, postao uspješan trener i izbornik i oženio se glumicom Mirom Peić. I danas redovito obilazi Silvanin grob i prisjeća se njihovih zajedničkih trenutaka.

Branka Petrić i Bekim Fehmiu

 Ava Gardner, Marta Keler, Shirley MacLaine, Claudia Cardinale, Candice Bergen..Mnoge je svjetske ljepotice upoznao Bekim Fehmiu, a one su željele da mu budu tako bliske kao što je to bila i Branka Petrić. Ipak, baš njih dvoje su postali jedan od slavnih jugoslavenskih parova. 

Oboje su bili glumci, upoznali su se na akademiji u Beogradu. Ona je stigla iz Novog Vinodolskog a on iz Sarajeva. Ono što će postati jedna od najvećih ljubavi, počelo je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća kao prijateljstvo. 

"Bio je nenametljiv i ničime nije pokazivao da ga neka djevojka privlači. On je te djevojke privlačio bez da je radio nešto posebno, što je bilo i nekako tajanstveno. Kada je riječ o nama, nije to bila ljubav na prvi pogled. Nekoliko godina bio mi je samo kolega", prisjećala se Branka. 

Kolega više nije bio od 1960. godine, a osam godina kasnije su se vjenčali. Godinu dana ranije Bekim je postao velika zvijezda, nakon što se proslavio ulogom u filmu Sakupljači perja. Nakon toga uslijedili su poslovi u Italiji i SAD-u, suradnje s poznatim redateljima i druženja sa holivudskim ljepoticama. 

Sve to vrijeme uz njega bila je i Branka, puna ljubavi i povjerenja u snagu njihovog braka, i rijetko ljubomorna na neku ljepoticu sa naslovnice. Ona je u to vrijeme u Jugoslaviji gradila svoju uspješnu karijeru i plijenila pažnju kolega, kritičara i publike. 

Mračne 90-e donijele su i pomračenje u njegovu životu. Jako su ga pogodila ratna zbivanja, pa se ovaj jugoslaven albanskog porijekla povukao u sebe, i ubio se pucnjem iz pištolja 2010. godine u 74 godini života. 

"Sklon sam mislima da nisam još okrenuo tu stranicu života koja sudi i presuđuje. Svjestan sam ipak, da se svakodnevno okreću stranice života i da samo od nas ovisi kojoj ćemo dati na vrijednosti", napisao je tri desetljeća ranije. 

Najveći simbol njihove velike ljubavi su njihova dva sina, mlađi Hedon i stariji Uliks, koji i sam gradi uspješnu glumačku karijeru. 

Gabi Novak i Arsen Dedić

Ova lista nikako ne bi bila potpuna bez najpoznatijeg glazbenog para na ovom području. To su naravno Gabi i Arsen. 

O njihovoj ljubavi moglo bi se napisati niz članka. O njihovoj odluci da napuste svoje tadašnju bračne partnere i napišu svoju zajedničku bajku. O pjesmama koje su upućivali jedno drugome, o teškim trenucima koje su zajedno proživjeli, o onim sretnim koje su stvorili. 

"Imala je ona i svoj život pije mene, imao sam i ja svoj, no jednog sam dana shvatio da mi je suđena, da ne bih mogao dalje bez nje, a to je shvatila i ona". 

Ovim riječima je slavni Arsen Dedić opisivao početak ljubavi sa Gabi Novak, antologijske ljubavi koja je trajala četiri desetljeća. Ljubavi koja je inspirirala brojne generacije, pa i Arsenov glazbeni opus koji je ostao uklesan u povijesti glazbene scena u našoj regiji. 

Spojila ih je glazba, kako je i sam govorio, i to dok je Arsen bio estradni umjetnik na početku, a Gabi imala već izgrađenu karijeru. Upotpunila ju je sa radom sa čuvenim Louis Armstrongom. Prije zajedničke karijere saznalo se za njihovu ljubav. 

Čuveni par je prije svog susreta davne 1958. godine, ispred bivšeg televizijskog studija, na uglu Šubićeve i Zvonimirove ulice, imao naizgled izgrađene i sretne živote sa svojim partnerima. Oboje su u to vrijeme bili u braku, ali prvi prvom susretu već je bilo jasno da će se njihove priče nepovratno ispreplesti. Tako je i bilo. Započeli su zajednički život. 

Ostalo je povijest. Par se upustio u zajedničku borbu sa životom, privatno i poslovno. Nisu ih zaobišli problemi, gubici, razne poteškoće, ali su ostali zajedno zahvaljujući bezuvjetnoj podršci i ljubavi, koje su dijelili. Gubitak prvog djeteta, požar u kući, sve loše što im se događalo, bilo je podnošljivo i rješivo, zahvaljujući upravo odnosu kojeg su njegovali. 

Gabi je govorila kako će ga štiti svom snagom do kraja, bez obzira na nedaće koje im s nađu na putu. Tako je i bilo. Ostala je uz Arsen ado njegove smrti. Arsen je govorio kako se takva ljubav planirati ne može, niti su oni na tome radili. Ljubav im se jednostavno dogodila. 

(Kurir)