"To je bila dvogodišnja noća mora iz koje sam se upravo probudio. Ispričat ću vam sve jednom, a nakon toga želim zauvijek zaboraviti", riječi su kojima svoju priču započinje muškarac u ranim 30-im godinama koji je nedavno s obitelji napustio Siriju i danas živi u Turskoj.

Pobjegli su iz sirijskog gradića al-Ashare, koji se prije dvije godine samovoljno predao ISIL-u. 

Muhammad, koji je diplomirao na Umjetničkoj Akademiji i radio kao profesor, tvrdi da se ni danas ne osjeća sigurno, jer zna da ISIL ima tajne agente posvuda. A svega nekoliko dana nakon što je napustio rodni grad, Rusi su ga bombardirali.

Muhammad tvrdi da su uništene mnoge kuće, no nijedna od njih nije pripadala ISIL-u. Također, u napadima nije ubijen niti jedan džihadist iako je teško ranjeno više civila, a život je izgubila jedna 15-godišnjakinja.

Zbog čega su se uopće predali ISIL-u, bilo je prvo pitanje koje je Muhammadu postavio novinar Daily Beasta.

"Jedna metoda pomoću koje pregovarate s ISIL-om, jest da vam pošalju svojeg izaslanika i jednog bombaša samoubojicu. Ako izaslanik ne postigne dogovor s gradskim čelnicima, bombaš se u njihovom prisutstvu diže u zrak. 

Druga metoda koju koriste je da prijete da će zapaliti okolno područje i masakrirati sve stanovnike. Tu su metodu koristili u al-Asharu u kolovozu 2013. godine. Budući da su imali previše različitog oružja, te su bogati i jaki, naši su se čelnici odlučili predati."

Istodobno, Muhammad priznaje da su svi već bili iscrpljeni od neprestane borbe s Asadovim snagama. Na ovaj način, mislili su, bar će biti pod vladom muslimana, što su i sami, te su se nadali da ISIL-ova vladavina neće biti toliko drugačija od tipične muslimanske. Uz to, nadali su se da će ih ISIL braniti od daljnjih Asadovih napada.

Budući da su se svi dragovoljno predali i dali su ekstremistima svoje oružje, ISIL je održao riječ i nije nikoga ubio. Bar ne tada.

Ubrzo su shvatili koliko su daleko od meda i mlijeka

Umjesto da im se troškovi života smanje, kao što su očekivali, oni su porasli. Tipična sedmočlana obitelj je trebala više od 160 dolara mjesečno za preživljavanje, iako je prosječna plaća iznosila 90 dolara. 

ISIL je prije Muhammadovog bijega taman smanjio i plaće svojim borcima, te su oni sad zarađivali 200 dolara, što je upola manja cifra nego prije godinu dana.

Struja im nije bila na raspolaganju svaki dan, hrana je poskupila, a nitko nije želio ni pokušati koristiti internet iz straha od mogućih posljedica.

Siiromaštvo je upravo ono što je potaklo mnogo Sirijaca da se pridruže ISIL-u. Uz to, mnogi od njih su se osjećali kao da ih je napustio cijeli svijet, jer ih je konstantno ubijao i bombardirao sirijski režim, pa su morali pronaći drugačiji način kako im se suprotstaviti, za što se sjajnim pokazao pobunjenički nastrojeni ISIL.

Također, ISIL je nudio i neke prednosti, jer su ljudi mislili da će im pružiti zaštitu.

Kod trećih je pak proradila želja za osvetom, budući da su shvatili da će na ovaj način imati moć nad ljudima, te će moći riješiti neke stare klanske zavade i osvetiti se obiteljima s kojima su možda u svađi već nekoliko pokoljenja. 

Ne smijemo zaboraviti ni nekolicinu koja je stvarno mislila da se, pridruživanjem ISIL-u, bori za islam i ide u sveti rat. Naravno, nakon što su bili očevici nasilja, zločina i korupcije, članovi ove skupine su brzo napuštali organizaciju.

Ljudi su uskoro shvatili u koliko su teškoj situaciji i počeli su bez problema napuštati svoju djedovinu, boreći se doslovno za goli život.

Pravila i kazne

Kazne u Islamskoj državi variraju od odsijecanja glave do novčanih kazni, a ovise o visini smatranog prijestupa. Primjerice, ako vas ulove da pušite, dobijete novčanu i kaznu zatvora, iako je moguće da vas pošalju i na prisilni rad tjedan ili više dana. 

Odluka o kazni ovisi o tome kakve je volje član moralne policije u trenutku kad vas ulovi (zanimljivo je da imaju suce, ali ne postoje i branitelji). 

Novčane kazne se mogu isplaćivati u zlatu, a ne u novcu, dok je odsijecanje glave predviđeno za preljubnike, prevaru i članove Slobodne sirijske vojske, koje ekstremisti nazivaju "agentima Zapada". Te se procedure odvijaju na glavnim gradskim trgovima, usred dana, kako bi ih vidjelo što više ljudi koje bi one trebale prestrašiti.

Ljudi pate na različite načine, od diskriminacije do nepravdi. Najmoćniji ljudi su članovi tajnih službi - stranci s iračkim ili tuniškim naglaskom - čiji je identitet ljudima nepoznat. Oni provode istrage i zadatke, te muče ljude.

"Članovi ISIL-a su poremećeni bolesnici koji mrze ljude. Neki ljudi u al-Ashari su se nadali da će ISIL napustiti naš grad ili da će biti poraženi, no nakon dvije godine, svi jednostavno žele pobjeći. Oni više ne žele ni svoju zemlju ni ništa, samo žele vidjeti nešto pozitivno, daleko od ovih vragova", kaže Muhammad. 

No isto tako, ovaj izbjeglica tvrdi da je bitno istaknuti da je struktura Islamske države izuzetno krhka i nestabilna. 

"Strani mediji dramatiziraju oko ISIL-ove snage i kontrole koju on ima nad ljudima u okupiranim područjima. Ne znam zašto američki službenici i druge zemlje koje se bore protiv ISIL-a toliko pretjeruju u opisu njegove snage i kontrole; možda kako bi opravdali svoje neuspješne strategije."

Muhammad tvrdi da je ISIL-ova vojska slaba i da bi sve zemlje koje ulažu u jačanje vojske koja će se boriti protiv terorista trebale pokazati svojim građanima na što točno troše novac, jer islamisti i tako nisu trenirani i puni iskustva. "To su mladi, neiskusni dječaci", objašnjava on. 

Dakle, zaista, zašto onda rat nije već odavno dobiven.