Plačljivi i nevjerojatno iritantni narcistički loverboy Drake odavno je upisan u povijest glazbe kao njezin brižno osmišljeni kapitalistički miljenik. Prodao je više od 170 milijuna ploča, osvojio četiri Grammyja, šest Američkih glazbenih nagrada, dva Brit Awardsa i bio deset puta prvi na Billboardovoj Hot 100. Oborio je toliko rekorda prodaje i vrhova top ljestvica da ih je teško i pobrojiti. Internetski tata-mata na Instagramu i Twitteru gori. Umivenu prezentaciju nisu uspjeli značajnije poljuljati niti memovi (spot za ‘’Hotline Bling’’ bio je nepresušni izvor inspiracije) niti njegova očita opsesija isključivo sobom, a ni generičnost u izvedbi i vokalu. U deset godina ozbiljne karijere pretakanjem hip-hopa, R’n’B-ja i popa preuzimao je od koga je stigao. Vječno distanciran i spreman za novi utržak. Mit mekanog zavodnika tek je nakratko razbio diss repera Pusha T, ‘’The Story of Adidon’’. Javno ga je prozvao da prestane skrivati sina, kojeg je dobio u braku s bivšom pornozvijezdom: ‘’Sophie knows better as your baby mother; Cleaned her up for IG, but the stench is on her; A baby’s involved, it’s deeper than rap We talkin’ character, let me keep with the facts;You are hiding a child, let that boy come home; Deadbeat mothafucka playin’ border patrol, ooh Adonis is your son; And he deserves more than an Adidas press run; that’s real;Love that baby, respect that girl”.

Beat ‘’The Story of O. J.’’, između ponosnog pokazivanja kolekcije satova za GQ i glumljenja intelektualca s buntom knjiga na Instagramu, pokazao je pukotine te iz Drakea izvukao svega jednu rečenicu: ‘’Nitko ne zna što sam prošao”. Ta potpuna odvojenost od svega što radi u glazbi tijekom sedam albuma pokazala se itekako isplativom, ali zapravo i potpuno neiskrenom, čak i kad bezbrižno u ‘’Nice for What’’ zove ljeto, a u sampleu odjekuje Lauryn Hill s ‘’care for me, care for me.’’ Uostalom, važna je atmosfera koju će zacrtati u ‘’Headlines’’ sa stihom: ‘’I know I exaggerated things, now I got it like that”. Tvrdoglavo pretjerivanje, stavljanje umivene inačice sebe pred svijet, ima svoju nišu u generacijski sličnoj publici koja se doduše ne može razmetati slavnim djevojkama i mafijaškim stilom, ali za računalom može maštati posve odvojena od stvarnosti jer u idućoj stvari sladunjavi Drake na uho ti šapće: “Baby, you my everything, you all I ever wanted; We could do it real big, bigger than you ever done it”.

S prošlogodišnjim albumom ‘’Certified Lover Boy’’ (OVO, Republic, 2021.), poput Kanyea Westa, pompozno je nahranio egotripove, ali iako je postignut očekivani komercijalni uspjeh, reakcije su bile mlake. Godina otvaranja, povratka normalnijem životu, za njega znači samo jedno, obrat. Pa za toplotne udare izbacuje ‘’Honestly, Nevermind’’ (OVO, Republic, 2022.) u duhu housea devedesetih. Istodobno, Beyoncé najavljuje novi album ‘’Renaissance’’ sa singlom ‘’Break My Soul’’, toliko napornim da ga ne spašava ni spominjanje utjecaja Robin S. u ‘’Show Me Love’’. House nikad nije bio skučeniji. Ako je P. Diddy u dokumentarcu pokazao koliko mu stoji EDM i Ibiza, onda nam Drake i Beyoncé pokazuju kakvo bi moglo biti ljetovanje na Crnome moru - s trzajima i skromnim vokalnim mogućnostima, gdje se nakon godina hedonizma čak i milijunaši pogube. Naslonjen na klupske zvukove Jerseyja, Baltimorea i Amapiano groovea, natrpan instrumentima, utjecajima od flamenca, trapa do južnjačkog hip-hopa, ‘’Honestly, Nevermind’’ album je s 14 pjesama u potpunom disbalansu i neredu. Tematski je možda Drake u zavođenju, ali ponovno opsjednut sobom kao žrtvom, pasivno-agresivan i u tekstovima urnebesno smiješan od ‘’pussy callin my name’’ do ‘’I know my funeral gon’ be lit ‘cause of how I treated people’’.

Ono što je pokušavao ranije na plesnom podiju u ‘’Take Care’’ s Rihannom ili u funky afrobeatu ‘’One Dance’’, ovdje je s Black Coffeejem i Gordom završilo u raspoloženju cvilidrete. Najavni singl ‘’Falling Back’’ spašava od uspavanog ponavljanja komičar Dan Finnerty sa sporijim intermezzom ‘’Best I Ever Had’’. Jedini klupski potencijal ima ‘’Massive’’ sa solidnim beatom i klasičnim klavijaturama. No kad stavimo na stranu nelošu produkciju i poslušamo tekst, ponovno napadne migrena. ‘’Sticky’’ i ‘’Jimmy Cooks’’ dovode hip-hop na plesni podij i tu staju, čak i kad se spominje šamar Willa Smitha. Laganiji tempo u ‘’Down Hillu’’ pokazuje kako je slomljeno srce puno banalnosti: ‘’We don’t connect anymore, far, far, far gone”. Stalni Drakeov suradnik, Noah ‘’40’’ Shebib, jedan je od autora tek dvije pjesme ‘’Currents’’ (teško probavljivi trash sa škripom u maniri Stephena Kinga) i spomenute ‘’Down Hill’’. Nakon iscrpljujućega bazena osamdesetih u suvremenoj pop-kulturi, Drake samouvjereno kao predvodnik kreće u napad na devedesete. Koga briga što bi realno koncerti mogli biti sve prazniji. Trenirka je ispeglana, a odraz u ogledalu savršen.