"Ne bih više nikad snimio Moju domovinu, pa što je ovo?!"

Screenshot Youtube
Domoljubne pjesme tijekom Domovinskog rata bile su svojevrsni fenomen, a neki od tadašnjih zvijezda o takvim pjesmama više ne razmišljaju
Vidi originalni članak

Dok su se za vrijeme Domovinskog rata bitke vodile na ratištima, fronta se istovremeno otvorila i na glazbenoj sceni. 'Glasnije od oružja', novi je i izvrstan dokumentarni film redatelja Miroslava Sikavice u produkciji 'Factuma', koji je nakon premijere na Motovun film festivalu, ovih dana premijerno prikazan u zagrebačkom kinu 'Europa'.

I profesionalci i amateri

Podsjetio je na vremena s početka 90-ih, kad su deseci hrvatskih glazbenika davali svoj obol Domovinskom ratu. Pjevali su i svirali kako je tko znao i umio. Bilo je tu i punka i rocka, popa i novokomponirane glazbe, budnica i davorija, a pjevali su ih svi, od profesionalaca do potpunih amatera

Većina njih danas otvoreno kaže da više nikad ne bi mogli pisati domoljubne pjesme jer su razočarani stanjem u državi, u čiju budućnost, pravednost i slobodu su tada silno vjerovali. Neki od njih i dalje žive od glazbe, drugi su sasvim zaboravljeni, treći su se s glazbene scene povukli samovoljno.

Čovjek koji je prije 26 godina napisao koračnicu 'Mi smo garda hrvatska' je Mladen Kvesić, koji je vrhunac slave doživio za vrijeme rata i u godinama nakon njega. Danas ga se malo tko i sjeća. U filmu se prisjetio prve vojne parade na stadionu NK Zagreba u Kranjčevićevoj, potkraj svibnja 1990. godine:

Pjesma u tri minute

- Kad sam vidio te odore hrvatske vojske i policije, mene se to toliko dojmilo da kad sam došao kući nisam mogao zaspati. Prije sam pisao samo glazbu, ali te noći sam uzeo papir i kemijsku i za nekoliko minuta napisao sam taj tekst. To vam je kao kad političari izađu na govornicu i kažu 'Ajmo srušiti Jugoslaviju!' Ja sam to učinio pjesmom.

Kako je kasnije rekao u jednom intervjuu, u prvih pet godina nije dobio ni lipe od autorskih prava, iako je pjesma postala neslužbena himna oružanih snaga. Kvesić je s njom obišao sva ratišta i održao 200-tinjak humanitarnih koncerata, te na kraju dobio orden Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Financijski nije profitirao jer je ZAMP počeo štititi autorska prava tek od 1995. 

Bez tantijema

- Malo jest neobično da hrvatska vojska ili država ne plaćaju autorska prava, požalio se Kvesić i dodao:

- Čak sam se u jednom trenutku mislio žaliti ali sam odustao. Nije sve ni u novcu i meni je čast da se baš moja pjesma izvodi za Hrvatsku vojsku u svečanim prigodama. Uostalom, nikad nisam trčao za novcem, glazbu sam uvijek smatrao svojim velikim hobijem i ljubavlju, rekao je nedavno Kvesić u razgovoru za Požeški list.

Inspiraciju je dobio ponovno ponesen proslavom Dana hrvatske državnosti, pa je napisao pjesmu 'Dan Hrvata' koju je otpjevao na središnjoj proslavi na Jarunu. 

Ipak, u filmu je priznao da je naročito ponosan što je orden dobio od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Na pitanje bi li ga ikad prodao, spremno je odgovorio:

- Ne, to se ne prodaje.

Za razliku od njega, pjevačica Sandra Kulier Zlatnu značku, koju je dobila kao prvi dragovoljac pjevač, više nema:

Borba za opstanak

Nažalost morala sam ju prodati jer sam bila u teškoj financijskoj situaciji. Morala sam preživjeti, govori Sandra koja, kako i sama kaže u filmu, ima zasigurno najveći broj Domovinskih zahvalnica od svih pjevača na hrvatskoj estradi. 

- Odlazili smo na prve crte, kroz minska polja, ali nije me bilo strah. Pjevala sam i po bolnicama, pred ranjenicima. Već deset godina čistim stubišta. Zar bi me trebalo biti sram? Ljudi su ostali bez ruku i nogu, pogibali, a šta bi ja sad trebala tražiti nešto zato jer sam nešto pjevala? Ma dajte, molim vas. 

Kako je rekao tadašnji programski direktor HTV-a Miroslav Lilić, tko god je u to vrijeme došao na HTV i donio pjesmu koja je imalo vrijedila, oni su financirali snimanje i emitirali:

Radili smo program za gledatelje, a gledatelji su to željeli. Zvali su nas i tražili da emitiramo spotove i pjesme, dakle nismo gledali da to bude u funkciji televizije, nego da emitiramo ono što je narod želio. 

Budući da su se rukovodili tim kriterijima, otvorio se prostor za mnogo šunda, kojeg se danas vjerojatno stide i sami autori i izvođači. Neki se na kazete i ploče, koje su se proizvodile u kućnoj radinosti i prodavale na tržnicama, nisu htjeli ni potpisati, pa tako niti sudjelovati u snimanju ovog dokumentarca. 

Od Njemačke do Čavoglava

Bilo je to vrijeme kad je hit postala pjesma 'Danke Deutschland' koju je pjevala Sanja Trumbić u znak zahvalnosti Njemačkoj koja je priznala Hrvatsku, a stihovi poput  'kreni gardo, bandu gazi' koju su pjevali Ivo Fabijan, Vera Svoboda i Ljerka Palatinuš ili Thompsonova 'Čavoglave'  bili su sasvim prihvatljivi. 

Ipak, začetnik politički korektne glazbene propagande bio je Tomislav Ivčić. Njegova pjesma 'Stop the War in Croatia' iz 1991. godine bila je zapravo prva pobjeda Hrvatske u Domovinskom ratu. 

Već idući dan njegov su spot pustili na BBC-u i CNN-u pa ju je vidio i čuo cijeli svijet. Bila je to prva pjesma koja nije pozivala na rat, nego je prizivala mir.

I Davor Gobac prisjetio se kako je nastala žestoka punk pjesma 'Hrvatska mora pobijediti':

- Poginuo mi je prijatelj u Zadru kao civil, od gelera tenkovske granate i shvatio sam da je stvar ozbiljna. Drugi je rekao u jednom razgovoru – 'naš horizont je front', i to me inspiriralo da napišem ovu pjesmu. Nismo ju napravili jer smo bili fašisti i desničari, nego je to bila iskrena reakcija na situaciju, a tko ju nije doživio, nikad neće shvatiti kakav je to bio užas.

Urbane snage

Na međunarodnu scenu probili su se Montažstroj i Borut Šeparović, koji je s HC Boxerom skladao techno-hit  'Croatia in Flame' a i spot je bio toliko estetski dotjeran da ga je pustio MTV,  pa je u svijet dospjela i urbana slika Hrvatske. 

- Bio je to čisti agitprop. Ali nismo to radili jer smo sanjali nezavisnu Hrvatsku, nego samo iz inata i želje da nas ne zgaze. Furali smo se na urbano, pozitivno, sviđala nam se estetika koja je dolazila sa Zapada, ali nitko tad nije razmišljao o kapitalizmu, niti smo zamišljali da ćemo živjeti u zemlji u kojoj ljudi kopaju po kantama za smeće. Danas mi je nevjerojatno živjeti u takvoj zemlji i nisam to radio za ovo danas, rekao je u filmu Šeparović.

Slično razmišlja i Boytronic koji je tad napisao pjesmu 'Molitva za mir'.

- Danas više ne bih napisao ne samo pjesmu, nego ni jednu, jedinu notu. Čovjek s vremenom shvati što je politika. 

Ljutiti Tutić

Zrinko Tutić, koji je okupio prvi hrvatski Band Aid i napisao pjesmu 'Moja domovina'. Pjesma se na HTV-u puštala svaki put kad bi se negdje oglasile sirene za uzbunu, a to je bilo barem tri puta dnevno. Tutić je u filmu bio vrlo izravan:

- Bi li sad napisao 'Moja domovina'? Ne bi. Zato što sam ljut i ne bi im se svidjela moja nova verzija. Potrošili smo vrijeme, živote, muke, ljudi poginuli, a što smo napravili? Dvadeset godina imamo svoju državu. I što je ovo?, zapitao se kompozitor i sam dao odgovor.

Posjeti Express