Atentant na Franju Ferdinanda, austrougarskog prijestolonasljednika, 28. lipnja 1914. godine uzima se kao pokretač lavine koja će kasnije prerasti u grozomorni Prvi svjetski rat.

O samom događaju se zna gotovo sve. Franjo Ferdinand je bio u posjeti Sarajevu, glavnom gradu nedavno anektirane Bosne i Hercegovine kako bi pozdravio svoje nove podanike. Gavrilo Princip i njegovi suradnici iz "Mlade Bosne", prvo su bezuspješno pokušali ubiti bombom prijestolonasljednika, da bi greškom Ferdinandova vozača dobili novu priliku za atenta. Princip je pucao u Franju Ferdinanda, ubio njega i suprugu, a bečki muzej i danas čuva svečanu odoru austrijskog plemića.

Ne treba ni pričati da je to bila glavna vijest po tadašnjim medijima. Uzmimo za primjer Jutarnji list od 29. lipnja koji je čitavu naslovnicu posvetio smrti nesuđenog cara i njegove supruge: "Iz prva nije nitko htio vjerovati ovoj viesti o biesnom zločinu na našeg budućeg vladara, koji je bio s toliko ljubavi primljen od našega naroda u Bosni i kojemu je on sam izkazao tolike simpatije i iskreno zadovoljstvo nad napredkom naše braće bosanskih žitelja. Kada su se ali Zagrebom razišli redarstvenici, opominjuć kućevlastnike da povuku svečane barjake, uvidio je svaki bolnu zbilju, te se je svakog užasno kosnulo bjesmoučno djelo inferiornih individua."

Princip je osuđen zbog ubojstva Franje Ferdinanda, ali je kao maloljetnik (mlađi od 21 godine) izbjegao smrtnu kaznu te je dobio 20 godina zatvora koje je služio u Terezinu, gdje je i umro.

Tvrđava Terezin nalazi se otprilike na polovici puta između Praga i njemačkog Dresdena i tamo su u prosincu 1914. prebačeni pripadnici “Mlade Bosne” Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović, sudionici u Sarajevskom atentatu. Terezin je tada bio u sastavu Austrougarske monarhije.

"Princip je preživio četiri godine u najtežim uvjetima, bio je okovan u mračnoj i hladnoj tamnici broj jedan. Tek rijetko je dobivao hranu, a bolovao je od  tuberkuloze. Nije smio komunicirati s drugim zatvorenicima. Nedugo prije smrti je bio živi leš, imao je samo 30 kilograma. Umro je 28. travnja 1918. godine, samo sedam mjeseci prije ostvarenja njegove vizija o rođenju Jugoslavije, za koju je dao život", ispričao je Dejan Senćanski, jedan od rijetkih turističkih vodiča iz Srbije koji vodi turiste u Terezin, za srpski Telegraf.

Mali broj srpskih turista svraća do ovog povijesnog spomenika, tvrđave iz doba Marije Terezije.

"Šteta je da naši ljudi koji dođu u Češku ne posjete ćeliju u Terezinu, u kojoj je Gavrilo Princip robijao četiri godine. Princip je bio borac za slobodu i obilježio je našu povijest", rekao je Senćanski.

"Našim ljudima obavezno ispričam i da je Princip sahranjen noću u neoznačenom grobu na lokalnom katoličkom groblju. Sahranila su ga četvorica austrougarskih vojnika, koji su dali zavjet šutnje o tome gdje je grob. Međutim, jedan od njih, Čeh František Lebl je poslije rata stavio češku zastavu na grob. Principovi posmrtni ostaci su prebačeni u Sarajevo 1920. godine, gdje se i danas nalaze", kazao je Dejan Senćanski za srpski Telegraf.