Leteći tanjuri obično su dio raznih teorija zavjera ili predmet ismijavanja. Međutim, povremeno čak i ozbiljne institucije se prihvate istraživanja mnogih neobjašnjenih fenomena na našem nebu. Tako je bilo čak i doba Jugoslavije. Navedimo samo primjer iskusnog pilota pukovnika Suada Hamzića koji je govorio da je doživio tri bliska susreta s letećim objektima. 

"Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. kolovoza 1970. godine, kada sam u dvosjedu Mig 21 s pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret s takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslali su nas temeljem uzbune radarskog centra i vrlo brzo smo uspostavili vizualni kontakt s objektom, vrlo velikim, koji je isijavao svjetlost. Penjali smo se nadzvučnom brzinom, ali nikako mu nismo mogli procijeniti visinu. Procijenio sam da je na nekih 22.000 metara, a u jednom trenutku je taj lebdeći objekt kojeg smo gledali ubrzao i nestao. Izgubio se i s radara", ispričao je on. 

Pregledavanjem arhivskih materijala tadašnjih medija možemo samo zaključiti da je sličnih viđenja bilo iznimno puno.

Uzmimo samo za primjer članak Večernjeg lista objavljen 25. studenog 1967. godine pod naslovom "Tri 'leteća' tanjura nad Zagrebom?" gdje su mladi astronomi ispričali svoje iskustvo viđenja neobjašnjenih pojava.

"Preksinoć poslije 21 sat iz Zvjezdarnice na Popovom tornju nazvali su našu redakciju uzbuđeni mladi zagrebački astronomi članovi Astronomske sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva koji se ondje okupljaju svake večeri. Priopćili su nam da su iznenada nad Zagrebom ugledali leteće tanjure. Ubrzo zatim reporter je mogao zabilježiti autentične izjave potkrijepljene i uspjelim fotografijama onoga što su vidjeli, zaista nesvakidašnjim dokumentom na ovu temu koja posljednjih dana u zemlji i svijetu opet postaje veoma aktualna", stoji u uvodu članka koji dalje prenosi izjave spomenutih srednjoškolaca. 

"Bilo je oko 20:45 sati. Stajao sam na prozoru i odjednom gotovo da nisam vjerovao svojim očima. Jugoistočno ispod zvijezde Aldebaran, u zviježđu Bika, ugledao sam tri svjetleća tijela, sjajne blještave točke koje su se presijavale u plavkastim tonovima. Učinilo mi se da su dva tijela bila nepomična, a treće udaljeno od njih, u pokretu. Odmah sam potrčao do foto-laboratorija i pozvao kolegu da uzme kameru i ovu pojavu snimi. Jedva sam ga uvjerio da se ne šalim", ispričao je tom prilikom Zoran Farčić, učenik četvrtog razreda trešnjevačke gimnazije. 

"Zaista nisam vjerovao. Dotrčao sam do prozora i imao što vidjeti: dva svjetlija i jedno tamnije tijelo. Imamo uvijek pripremljene kamere i ubrzo sam jednu sa stalkom donio na prozor i snimio", rekao je Damir Gradiš, učenik Škole za primijenjenu umjetnost. 

Tadašnje novine nisu išle u dublju analizu viđenja, a vrijedi napomenuti da se kasnije javilo još nekoliko očevidaca sa zagrebačkog područja koji su vidjeli neobjašnjene objekte na nebu. Ana Kišur, tada s adresom u Držićevoj ulici, pisala je redakciji Večernjeg: 

"Nisam se htjela javiti jer nisam bila sigurna da je još netko vidio ono što i ja. Bila sam u utorak, 14. ovog mjeseca, u dvorištu oko 17 sati i 15 minuta. Najednom sam na sjevernom dijelu neba primijetila nešto veliko kao mjesec koje je i nekoliko puta strahovito bljesnulo u srebrnastoj boji. Još i sad sam u nedoumici što bi to moglo biti".

Idućih nekoliko mjeseci obilovalo je "viđenjima NLO-a" na nebu iznad Jugoslavije, a posebno se ističu svjedočanstva nekoliko stanovnika Strmca koji su početkom prosinca 1967. godine pisali Vjesniku da su vidjeli četiri neobjašnjene kugle na nebu. "Nešto oko 20 sati, posve slučajno pogledao sam u nebo. Primijetio sam da iz smjera Zagreba lete dvije svjetlucave kugle na visini od tridesetak kilometara. Istovremeno je iz smjera juga nešto većom brzinom prema kretala treća 'letjelica', a iznad sjeverozapada pojavila se i četvrta. Ova posljednja stajala je neko vrijeme na jednom mjestu, činilo se kao da se okreće, a zatim je naglo otišla prema Mjesecu pritom ispuštajući narančastocrvenu liniju", opisao je stanoviti M. Jerko iz Strmca susret s letjelicama. 

Posebno je zanimljivo da su tog prosinca 1967. i siječnja 1968. godine javili se medijima razni svjedoci viđenja neobjašnjenih pojava na nebu iznad Kvarnera. Kako donosi Vjesnik u izdanju od 21. prosinca 1967. godine: "U petak navečer građani Rijeke sa znatiželjom su promatrali nepoznato i neuobičajeno nebesko tijelo koje se pojavilo na nebu u pravcu Velih vrata. Nepoznato tijelo veličine ljudske šake imalo je intenzivnu, ljubičastu svjetlost. Tijelo se kretalo neobično lagano i oko 19:30 nestalo iza obronaka Učke".

Nekih mjesec dana kasnije, krajem siječnja 1968. godine, isti medij opet je prenosio događaje iz Rijeke. 

Ovog puta javio se Ante Glavina, službenik u upravi Skupštine općine, s viđenjem nepoznatog predmeta. "Nalazio sam se na terasi zgrade sa suprugom i odjednom sam primijetio na neodređenoj visini svijetao predmet u obliku mjeseca, ali dosta veći. Nepoznato tijelo okretalo se u spirali i tako odmicalo prema sjeveroistoku preko zgrade sušačke bolnice", tvrdio je Glavina novinarima Vjesnika. Posebno je zanimljivo napomenuti gotovo usputni komentar Vjesnika iz istog članka: "Slične informacije dobili smo od još nekih građana".  

Glavina nije bio jedini svjedok nepoznatog tijela iznad Rijeke, a velika većina sličnih događaja često imaju samo jednog svjedoka i to često nepovjerljivog.

Još je zanimljivije pisanje Vjesnika iz jeseni 1971. godine kada su dobili pristup autentičnom razgovoru Oblasnog centra za vođenje zrakoplova aerodroma Zagreb i JAT-ovog Convaira 440 na letu između Pule i Zagreba. U to vrijeme su opet učestala viđenja nepoznatog tijela iznad Kvarnera, a nakon što je "vojno lice" iz Pule prijavilo viđenje romboidnog tijela negdje iznad Lošinja kontrola leta javila se spomenutom zrakoplovu da ih pitaju vide li oni nešto na nebu. 

Kontrola leta: Koja je vidljivost u vašem vidokrugu? 

Avion: Veoma dobra.

Kontrola: Ako možete, bacite pogled tamo negdje prema obali između Zadra i Rijeke, opet su primijećeni neki leteći objekti u kursu 160. 

Avion: Hvala. Vidljivost je odlična, ali ništa zasada ne vidimo, ako ugledamo, javit ćemo vam. 

Kontrola: Budite ljubazni, pogledate i prema Rijeci. Kontrola leta iz Rijeke javila je o dva leteća svjetleća premeta u kursu 140 od Rijeke. 

Avion: Mi smo to vidjeli u Puli, to su tijela o kojima piše tisak, svjetleći predmeti na visini od četiri do pet kilometara, kakve smo već prije vidjeli i nad Nišom, Suboticom, Kikindom. 

Kontrola: Možete li nam opisati kako izgledaju ta tijela? 

Avion: Otprilike svi isto, svjetleća, romboidna okrugla tijela, ne možemo reći ništa više.

Nekoliko dana ranije, 6. listopada 1971. godine, Večernji list dobio je na uvid magnetofonsku vrpcu razgovora pilota dvaju zrakoplova na putu prema Kolnu i Londonu sa zagrebačkom kontrolom leta. Genexov zrakoplov letio je prema Londonu kada je ugledao neki objekt i obratio se kolegi iz Inex Adrije na letu prema Kolnu. 

"Stari, da li ti to vidiš? Gore iznad nas leti nešto prilično visoko"-  Inex Adrijin pilot Boris Zupančić odgovorio je svom kolegi: "Evo ja sad nešto vidim. Što bi to moglo biti?". 

U to se uplela zagrebačka kontrola leta i pitala ih koliko je predmet udaljen on njih. Inexov pilot odgovara: "Pa nije toliko udaljen, samo čini mi se da je prilično visoko". 

"Zagrebu, ovdje Genex. Evo, upravo nepoznata letjelica leti iznad nas. Ne znam točno koja je pozicija. Vidim da ima bijelu metalnu boju i trokutastog je oblika", prenosi Večernji tadašnje izjave pilota. "Nemamo nikakvih informacija o tome da bi neki avion bio na tom području.

 Isto tako ni služba JNA nema podataka o nekom svom avionu koji bi tu bio", javljali su iz kontrole leta iz Zagreba. "To tijelo koje vidimo ima trokutasti oblik s tupim uglovima i metalno-srebrnastog je sjaja. To je sve što možemo reći", tvrdi pilot Genexa. Nedugo nakon toga su piloti napustili jugoslavenski zračni prostor i nastavili svoja putovanja.