Hladnoratovska priča u kojoj su informacije bile glavno oružje, a nitko nije bio siguran čine se kao holivudski scenariji, no jedan takav ovjekovječen u Spielbergovom filmu Most špijuna temelji se na stvarnim povijesnim događajima. 

Odvjetnik James Donovan koji je za CIA-u pregovarao sa Sovjetima o oslobađanju zarobljenog američkog pilota špijunskog zrakoplova U-2 s druge je strane razgovarao s Jurijem Drozdovim, legendarnim ruskim šefom špijuna kojeg su zbog njegove genijalnosti jednako cijenili saveznici i neprijatelji.

Legendarni general Juri umro je u Moskvi 21. lipnja u dobi od 91. godine, a povijest će ga pamtiti po sudjelovanju u najvažnijim sovjetskim misijama u inozemstvu, kao i vođenju velike mreže inozemnih špijuna.

Nakon što je završio Vojni institut na smjeru stranih jezika 1956., Juri se pridružio obavještajnoj službi. Prvi je zadatak imao u Istočnoj Njemačkoj, gdje je sudjelovao u nekoliko važnih misija, blisko surađujući s njemačkom tajnom policijom, Stassi.
U KGB-u je Drozdov bio odgovoran za operativne poslove s tzv. ilegalnom jedinicom, koji su sačinjavali agenti koji su živjeli i radili u inozemstvu pod lažnim imenima.

Razmjena Abel-Power

Najpoznatija je Drozdova misija ona već ranije spomenuta i ekranizirana u Mostu špijuna, razmjena sovjetskog obavještajnog časnika Rudolfa Abela za američkog pilota Francisa Garya Powersa.

Rudolf Abel (pravim imenom Willam Fischer) je radio kao špijun za Moskvu u SAD-u od 1948., a uhićen je 1957. Odbio je surađivati s američkim vlastima i osuđen je na 30 godina zatvora, a SSSR ga je aktivno pokušao osloboditi. U zatvoru se Abel dogovarao s tajnim službenicima KGB-a, a najvažniji od njih je bio njegov "rođak" Yuri Drozdov.

Moskva i Washington napokon su se dogovorili da će Abel biti razmijenjen za Powersa, koji je zarobljen 1960. nakon što je letio sovjetskim teritorijem te su ga srušile sovjetske protuzrakoplovne snage. Razmjena je održana 1962. na mostu Glienicke, granici između Istočne i Zapadne Njemačke.

Napad na Aminovu palaču

Sovjetske su vlasti 1979. odlučile smaknuti afganistanskog predsjednika Hafizullaha Amina za kojeg su sumnjali da je blisko povezan s CIA-om.

Operaciju nazvanu Oluja-333 organizirao je upravo Drozdov, koji je u svojim memoarima prepričao razgovor sa sovjetskim vođom Jurijem Andropovim koji mu je rekao "ne želimo ovo, ali moramo". Operacija je bila dio sovjetske invazije Afganistana.

Rođenje elitne jedinice

Inspiriran uspješnim napadom na Tajbeg palaču, Andropov je zatražio osnivanje posebne i elitne jedinice KGB-a, što je podupro i Drozdov te je 1981. osnovana tzv. Yvmepl grupa.

Grupa se specijalizirala za aktivnosti u inozemstvu, prodirući duboko u neprijateljski teritorij, poduzimajući direktne i indirektne akcije, štiteći sovjetske ambasade i aktivirajući špijunske ćelije u slučaju rata. Drozdov je postao mentor i vođa te nove elitne jedinice.

Poštovan od svih

Drozdov je bio vrlo hvaljen od strane neprijatelja SAD-a, a zapadni mediji su ga često oslovljavali nazivom "legendarni špijun", dok ga je bivši špijun i britanski književnik Frederick Forsyth nazvao "špijunskim genijalcem". Iako je većina njegovih misija i danas povjerljiv sadržaj o kojem se ne smije govoriti, pa niti znati, ono što se pouzdano zna je da je on služio kao KGB-ov agent u Kini u razdoblju od 1964 do 1968., dok je u SAD-u radio od 1975. do 1979.