Pobijediti Engleze u nogometu nije lako, ali nije i nemoguće jer... ma koliko, po mnogima, imali najzanimljiviju ligu na svijetu, u reprezentativnom smislu gotovo uvijek ispadnu razočarenje. Ali, sila je to, svejedno. Naročito kada usporedimo dvije otočne repke, Englesku i Island. Ovo nekih brojki: 

U Engleskoj, prema službenoj statistici, postoji 4.164.110 nogometaša. Nisu svi profesionalci, naravno, mnogi od njih igraju rekreativno, ali, svejedno, nisu mala ta četiri milijuna. Kao što nije malo imati 42.490 registriranih klubova, koliko ih ima u Engleskoj. A Island? Island ima 323.000 stanovnika. Ili, 12,9 puta je manje stanovnika Islanda nego nogometaša u Engleskoj.

Ali, kada bi samo brojke igrale nogomet, kada bismo samo tako gledali stvari, onda bi Kinezi i Indijci bili stalno u finalima svjetskih prvenstava, zar ne?

Ljubitelji serija sjetit će se slavnih Vikinga i još slavnije Ragnara koji je upravo Englezima zadavao najviše muka. Imaju i ovi Islanđani svog Ragnara. Ragnar Sigurdsson u ponedjeljak navečer je dao gol Engleskoj, iako mu napadačka pozicija nije primarna na terenu.

"Vjerujem da možemo dobiti Englesku. Naša vjera, uvjerenje da je nemoguće zapravo moguće nas je i dovelo do ovdje. Dobro, i malo onog našeg islandskog ponosa", rekao je Ragnar prije utakmice nakon koje nije samo Engleska ostala u šoku, već i cijeli svijet.

Samo... Kako se dolazi do takvih podviga? Ne može svatko biti viking, pa je logično potražiti recept. Evo u čemu, zapravo, leži tajna islandskog nogometnog čuda. U ovim djelima:

Kada je svojevremeno 110. reprezentacija svijeta angažirala čuvenog Šveđanina Larsa Lagerbacka za izbornika, njemu je ubrzo u tim stigao jedan zubar. Ne običan zubar. Ovo i nije obična priča. Heimir Hallgrimsson je stvarno zubar. Usput, jako voli nogomet, pa je tako i lokalni trener. Nije loš, smatrali su u Savezu, pa su ga dali Lagerbacku da taj nogometni vikinški brod pokušaju usmjeriti u drugom pravcu. 

"Imao sam prvo dva zadatka. Jedan je da podsjetim nogometaše što mogu. A drugi je da podsjetim narod što možemo zajedno", kaže Hallgrimsson.

Prvi zadatak je, kaže, obavio lako. Zar je stvarno bilo lako?

"Ljudi, ja sam stomatolog. Meni je posao da sa svakim posebno pronađem način da mu bude ugodno u onome što trebamo zajedno odraditi.", prisjetio se pred početak Eura. 

A drugi zadatak?

"To je već išlo malo... drugačije. Kada smo počeli raditi u reprezentaciji, nije uopće postojala podrška navijača. I, tako sam otišao u Tolfan, jedan skoro pa ugašeni klub navijača u Reykjaviku. Divni momci i djevojke, stvarno. Imaju svoj pub i ja im kažem 'Dva, dva i pol sata prije svake naše utakmice koju igramo kao domaćini, dolazit ću u ovaj pub i reći vam apsolutno sve što smo spremili za tu utakmicu. Prvi će te saznati početnu postavu'. 

I, na utakmicu s Farskim Otocima došlo je otprilike desetak ljudi. Stvarno sam im rekao sastav, kako ćemo igrati, pokazao im motivacijski spot koji smo snimili za nogometaše i zamolio ih da ga pogledaju u isto vrijeme kada ga budu gledali igrači. I... evo, vrijeme polako ali sigurno prolazi. Sad kad odem tamo, da istu stvar napravim prije bilo koje utakmice, bude i oko 400 ljudi. A mijenja se i kultura navijanja. Ranije su Islanđani kasno dolazili na utakmicu. Sada dolaze dva i pol sata ranije, u onaj pub, u dresovima, gledaju moju prezentaciju. Znam da nije baš uobičajeno da izbornici to rade, ali... Islanđani smo. Mi se usuđujemo biti drukčiji", kaže Hallgrimsson.

Organizirati publiku je jedno. Ali, organizirati tim...

"Znate, mi nemamo puno poznatih igrača. Eto, Eidur Gudjohnsen je jedan od rijetkih u tom smislu, igrao je za Chelsea i Barcelonu, osvojio Ligu prvaka. I, mnogima bi bilo normalno da sad on dođe na trening reprezentacije i kaže "Ljudi, ovako ćemo, tako smo radili u Barci...". Ali, da bi stvari funkcionirale, morate ih postaviti na svoje mjesto. To sam od Larsa naučio. Kada se sretnete s toliko različitih osobnosti, koji su svi trenirani na neki drukčiji način, onda morate uvesti stroga pravila. Vrlo jednostavno, igrači su radili kako im trener reprezentacije kaže. Znanje iz kluba je druga stvar. "Ovdje se igra ovako", to im kažete, i onda im objasnite zašto je važno poslušati", naglašava Hallgrimsson.

Islandska bajka... Nestvarna, zar ne? Kao i sve bajke, uostalom. Kad se ne bavi nogometom, njihov golman se bavi režijom i jako voli nogomet. Napadač im je radnik na pumpi. Ali, nije odustao od svog talenta. Izbornik je, u stvari, zubar. Ali, s vizijom.

(Darko Nikolić/Blic)