Vrsta odgoja koju ljudi koriste itekako utječe na razvoj djeteta, te na vezu roditelja i djeteta. 

Dobro i učinkovito roditeljstvo, tj. odgoj, nije nužno intuitivna osobina, nego se može učiti, pa je bitno da roditelji nauče u čemu griješe, kako ne bi jednog dana djetetu osigurali problematičnu budućnost.

Postoje četiri glavne vrste odgoja, utvrdili su pedagozi iz SAD-a, te su naveli njihove značajke:

Autoritativni roditelji su zahtjevni, imaju stroga pravila, ali poštuju dječje potrebe. Oni uvijek objasne zašto nešto traže i zašto je to važno, ali i saslušaju što djeca misle o tome. 

Majke i očevi koji nisu zahtjevni i ne postavljaju "granice" već puštaju da djeca sama odlučuju o svemu, imaju tek mali broj pravila. Gotovo uvijek su na strani djeteta, stalno im izlaze u susret i ispunjavaju njihove želje i potrebe. 

Roditelji koji imaju potrebu kontrolirati svaki aspekt života djece, postavljaju pak jasna pravila i granice, ali ne objašnjavaju razloge za to. Ne žele čuti mišljenje najmlađih i njihov stav je - dok si pod mojim krovom, moraš me slušati! 

Zapuštajući roditelji niti postavljaju granice niti zahtjevaju išta. Oni nisu uključeni u živote svoje djece, ne kontroliraju ih, ali im i ne pružaju potrebnu ljubav i pažnju.

Na osnovi navedenog, pedagozi su zaključili da djeca koju odgaja treća skupina, kontrolirajući roditelji, ima najveće šanse izrasti u delinkvente i biti sklona porocima. 

Pogrešan je pristup i roditelja iz druge grupe, koji brzo izgube poštovanje u očima djece, jer im ne predstavljaju nikakav autoritet. 

Djeca koju roditelji zanemaruju su nesretna, imaju manjak samopouzdanja i postižu loše rezultate u školi iako se znaju brinuti za sebe. Kod njih je isto povećana šansa da krenu u "krivom smjeru", piše What's knowledge.

Prvi pristup je dakle, prema istraživanju, najbolji. Adolescenti iz takvih obitelji su poslušni, imaju svoje "ja" i ne upadaju u probleme.