Mjera jednog društva je svakako njegov pravosudni sustav, a ljudi su već od samih svojih početaka shvatili kako im treba sustav mjera i kazni kojima će se disciplinirati "nepoželjno ponašanje". U povijesti su takve kazne bile često puno brutalnije nego što su danas i nisu odgovarale samom zločinu, a ovo su primjeroi sedam drastičnih kazni pogubljenja kroz ljudsku povijest.

1. "U kipuću vodu, u kipuću vodu..."

Možete li zamisliti da se čovjeka kuha živog u ogromnom loncu? Iako ova kazna nije bila toliko česta, ona je svakako jedan od brutalnijih načina pogubljenja. Arheolozi su pronašli prokuhanih ljudskih kosti, kao i srca starih oko 500 tisuća godina, no i dalje nije jasno koji je zločin uzrokovao ovakvu kaznu. U Engleskoj je 1500-ih ovo bila legalna metoda kažnjavanja, a žrtvu bi se uronilo u kipuću vodu, ulje ili katran, a vatra bi se ugasila tek nakon što okrivljenih 10 minuta ne bi davali znakove života.

2. Razapinjanje

Ova je metoda bila jedna od najužasnijih oblika pogubljenja, budući da je podrazumijevala dugu patnju okrivljenih. Prakticirala se od 4. stoljeća prije Krista, najviše kod Kartažana, Perzijanaca i Rimljana. Osuđenik je bio vezan ili pribijen čavlima za drveni križ i ostavljen da visi, a taj je prizor trebao stajati kao upozorenje drugima da ne ponavljaju njegove zločine. Ponekad je, kao i prema Bibliji Isusu Kristu, osuđeniku naređeno da nose svoj križ težak između 40 do 60 kg na svojim ramenima do mjesta izvršenja kazne. Kako bi ih se dodatno ponizilo, često su na križu bili posve goli. Postoje dokazi da se i slična vrsta kažnjavanja prakticirala tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, za zločine poput dezerterstva ili izdaje. Danas se na križ s pristankom najčešće razapinju vjerski fanatici usprkos tome što se Katolička crkva tome protivi.

3. "Tko je kriv, oderat će mu kožu!"

Jedan od doista najmanje civiliziranih načina mučenja i pogubljivanja je ova metoda iz srednjeg vijeka. U njoj bi noževima uklanjali velike dijelove kože sa živih zatvorenika, koji bi potom umirali od infekcije ili bi doživjeli "milost" pa bi rezanje vrata dočekali kao spas. Najčešće su se tako kažnjavali kriminalci, zarobljeni vojnici i tzv. vještice prije oko tisuću godina na prostorima Bliskog istoka. Žrtva je bila živa oderana, a njezina koža izvješena na javnom mjestu kao upozorenje drugima.

4. Sakaćenje

Ovo je jedan od najtežih oblika kažnjavanja u ljudskoj povijesti, a njome su se kažnjavali lopovi i preljubnici. Izvodilo se tako da bi se žrtvi odstranilo par ili gotovo svi vitalni organi jedan po jedan iz tijela, a najčešće iz trbušne šupljine. Prakticirala se na području Engleske, Nizozemske, Belgije i Japana. U Japanu, to je postalo i ritualni način samoubojstva samuraja koji se naziva "seppuku". U kasnom srednjem vijeku, ovom se metodom nije samo ubijalo, već i mučilo ljude uz pomoć male izgladnjele životinje, primjerice miša, koji bi bio stavljen na otvoreni abdomen žive žrtve.

5. Smrt na kolu

Potrgano ili Katarinino kolo bila je poznata sprava za pogubljenje u razdoblju srednjeg vijeka, no ono se koristilo sve do kraja 19. stoljeća. Nastalo je u staroj Grčkoj, no koristilo se u cijeloj Europi tako da se žrtva zavezala za drveno kolo s raširenim udovima između žbica kola. Potom bi se željeznim čekićima ili polugama lomile kosti osuđeniku dok se kolo okretalo. Žrtva bi bila živa, ali gotovo polomljena, a ponekad joj je krvnik zadao udarac u trbuh ili prsa, što se nazivalo "udarcem milosti" te bi nakon toga osuđenik bio zadavljen. 

6. Nabijanje na kolac

Danas je popularno probijanje kože nakitom, odnosno piercing, no moguća preteča toga je jedan oblik brutalnog pogubljivanja koji su prakticirali Rimljani, Kinezi, Grci i Turci u srednjem vijeku. Zbog iznimne količine brutalnosti takva se kazna rijetko izricala - žrtva je probijena našiljenim drvenim štapom od rektuma do usta, uzrokujući brojna unutarnja krvarenja i bolnu smrt. Potom su ih bacili u grobnice, a ponekad je prije izvršenja kazne žrtva sama morala iskopati svoj grob.

7. Smrt pod petama slona

Ova silovita metoda pogubljenja bila je česta u pravosudnom sustavu južne i jugoistočne Azije prije 4000 godina. Također su je koristili i Rimljani, a osuđenika bi se prikliještilo ili zavezalo za tlo te se potom pustilo jednog ili nekoliko slonova da hoda preko njega. U drugoj inačici ove kazne koristili su se ogromni kameni blokovi koji bi se postavili osuđeniku na prsa, a uzrokovali bi smrt gušenjem ili drobljenjem prsnog koša i unutarnjih organa.