Regina Kandt na papir je pretočila strah i zebnju zbog događaja koje će uskoro doživjeti. U studenom 1941. godine, noć prije deportacije iz Beograda, napisala je pismo suprugu Maksimilijanu Kandtu i sinu Rudolfu.

"Danas ili sutra odlazim u logor, daj Bog da sretno još to prebrodim. Mnogo mnogo sam trpjela, to sam zato činila jer vjerujem u dobrog Boga i moja velika ljubav prema tebi Mužek me je držala", napisala je Regina suprugu koji je od travnja bio zatočen u talijanskom koncentracijskom logoru.

"Već 4 mjeseca ne čujem ništa o vama. Joza i Katjuša znadu sve, sakrila sam malo da ako nam dobri Bog dade tu sreću da se opet vidimo, da nam nije sve propalo", piše Regina. U pismu javlja da Saša i Eva, snaha i njen šestogodišnji sin, odlaze s njom u isti logor. Govori i kako je poslala 10.000 lira suprugu u logor i nada se da ih je on dobio.

Jovankini memoari Razotkrivanje partizanskih tajni od kojih mnogi i danas strahuju

"Mužek, voljela sam jako moju mamu i moje mile dečke, ali tako kao tebe nikoga na svijetu. Zato budi i ti jak i strpljiv jedanput bit će i tomu kraj", stoji u pismu koje je Regina ostavila kod susjeda u nadi da će oni moći dostaviti ga suprugu. Napisala je i da susjeda Katjuša zna sve gdje je što skrila.

"To je zato napisano u slučaju da ne preživim. Ali ja imam osjećaj da ćemo se još vidjeti", piše Regina.

Ona nije preživjela logor u kojem je zatočena. Zajedno sa 7.000 žena i djeca iz okolice Beograda prebačena je u logor sajmište gdje su svi pobijeni. Čak ni šestogodišnji Saša nije preživio. Poslije rata su susjedi pronašli Maksimilijana i predali mu posljednje pismo njegove ubijene supruge.

Čitavo pismo možete pročitati u nastavku.