Njegov glas je Slobu doveo na vlast i uništio Jugoslaviju
Osma sjednica CK SK Srbije bila je istinski početak vladavine Slobodana Miloševića. Jedan "običan unutarpartijski obračun" na kojem je Milošević srušio i u političku povijest poslao svog kuma i dotadašnjeg zaštitnika Ivana Stambolića, kao i tadašnjeg prvog čovjeka partijske organizacije Beograda Dragišu Bucu Pavlovića, ubrzo je u povijesti počeo sloviti kao prijelomni trenutak za ružna vremena koja će doći.
Posebno se apostrofiralo da je taj Miloševićev posljednji korak u dolasku na vlast tog rujna 1987., bio ujedno i prvi korak u raspadu Jugoslavije. I često se postavljalo pitanje bi li se mogla održati Jugoslavija da je Osma sjednica imala drugačiji ishod. U to vrijeme dok se Milošević Srbima još uvijek obraćao sa "drugarice i drugovi"..., piše Nedeljnik.
Milošević je tada povukao neočekivani potez, uveo je televizijske kamere. Bio je to žestoki obračun u državnom vrhu Srbije, a on je građanima Srbije omogućio da sve to gledaju. Sjednica je počela 23. rujna u kasnim poslijepodnevnim satima, a završena je 25. rujna u ranim jutarnjim satima. I sve je to bilo na televiziji. Milošević je to uradio zato što je u tipičnoj komunističkoj maniri prije toga "završio posao" i pripremio ishod sjednice.
Dragiša Buca Pavlović, predsjednik beogradske partijske organizacije, bio je glavna Miloševićeva meta na Osmoj sjednici. On je na tom mjestu naslijedio upravo Slobodana Miloševića. Pavlović je 11. rujna osudio srpski nacionalizam, i to tako što je izgovorio čuvenu rečenicu o "olako obećanoj brzini" i rekao da zapaljive riječi ne donose ništa osim požara.
Već 14. rujna uslijedio je napad na njega u članku "Olake ocjene Dragiše Pavlovića" objavljenom u Politici ekspres. Istoga dana Ivan Stambolić je pred delegatima srpske Skupštine obrazlagao prijedlog Predsjedništva da se pristupi promjeni republičkog Ustava. Milošević je sjedio u prvom redu, u društvu generala Nikole Ljubičića.
Dragiša Pavlović i Ivan Stambolić pokušavali su se braniti. Pavlović 17. rujna održava sjednicu Gradskog komiteta u proširenom sastavu, gdje je dobio podršku. Većina ljudi je na njegovoj strani, ali puno je i onih koji se kolebaju.
"Ostaje upamćen primjer Aleksandra Bakočevića i Dragana Tomića koji su 17. rujna podržali Pavlovića, a na Osmoj sjednici Miloševića. Za razliku od njih, Radoš Smiljković, Jagoš Purić, Slobodanka Gruden, Dušan Mitević, Slobodan Jovanović, Zoran Todorović Kundak i Snežana Aleksić odmah su podržali Miloševića", navodi povjesničar Kosta Nikolić za Nedeljnik.
Prije okršaja sa Dragišom Bucom Pavlovićem i Ivanom Stambolićem na Osmoj sjednici, Slobodan Milošević je pripremio teren tako što je 18. i 19. rujna organizirao prijelomnu zatvorenu sjednicu Predsjedništva CK SKS u proširenom sastavu Predsjedništva, s predsjednicima regionalnih komiteta, vodećim službenicima republike, predstavnicima pokrajina, predsjednicima komisija Centralnog komiteta i predstavnicima federalnog vrha...
Ta sjednica trajala je 23 sata, a u debati je sudjelovalo 49 govornika. Predsjedništvo je odlučilo da predloži Centralnom komitetu da Dragišu Pavlovića razriješe dužnosti člana Predsjedništva CK. Za taj prijedlog glasalo je 11 članova, četvero je bilo protiv, uz petero suzdržanih. Da je samo jedan manje glasao "za", bilo kao "protiv" ili kao suzdržan, većinu ne bi imali i Miloševićev plan ne bi uspio.
Na toj zatvorenoj sjednici stvari očito nisu bile tako izgledne za Miloševića. Zato se i navodi da je to zapravo ključna točka njegovog dolaska na vlast, kada je povijest mogla otići i u nekom drugom smjeru.
U nekim tadašnjim organima, kao u Predsjedništvu RK SSO Srbije (Omladine), za odluku je bilo nužno da glasova "za" bude više nego onih koji su "suzdržani" i "protiv". Ako bi se to pravilo primjenjivalo i u Predsjedništvu CK SKS, onda je Milošević na toj sjednici pobijedio za praktično samo jedan glas.
"Na toj zatvorenoj sjednici jedan glas je odlučio. U suprotnom bi se povijest drugačije pisala. Vidite što jedan glas odluči. Ta sjednica je dugo trajala. Iza ponoći zove me Momčilo Baljak da mi javi: 'Bucu će protjerati iz Partije, tebe u Sibir...' Tu je sve odlučeno. Sve poslije bio je šou za publiku", ispričao je za aktualni broj Nedeljnika Radmilo Kljajić, u to vrijeme jedan od najbližih Stambolićevih i Pavlovićevih suradnika.
Jedan glas od 11 kojih su glasali za Miloševića, možda je mogao promijeniti sve ono što je uslijedilo s ratovima po prostorima bivše Jugoslavije od 1991. nadalje...