Kad je 1887. godine u malom jezeru u Pennsylvaniji pronađen torzo bijelog mladića, stanovnici su ostali u šoku. Iako se činilo da bi taj jezivi zločin mogao proći bez pronalaska glavnih krivaca, policija je ubrzo pritvorila crnkinju Hannah Mary Tabbs.

Suđenje je trajalo mjesecima i izazvalo je neviđen interes javnosti nakon što je otkriven tajni krug preljuba, seksa i obiteljskog nasilja. 

Naime, žrtva je bio ljubavnik od Tabbs, no ona je tvrdila da je 18-godišnji mulat George Wilson počinio ubojstvo, a ne ona. I tako su se oboje našli pred rasističkim pravosuđem, koje nažalost ni danas u SAD-u često nije puno drugačijih stavova.

Kali Nicole Gross je sasvim slučajno naletjela na ovaj slučaj, te je poželjela saznati više o životu crnkinje koja je po mnogo čemu bila netipična predstavnica ženske crnačke kulture u rasističkoj Americi onog doba.

Kad je ova profesorica krenula pisati knjigu "Hannah Mary Tabbs and the Disembodied Torso" mnogi su se iznenadili tim njezinim činom, jer je Tabbs bila nemilosrdna žena, misleći valjda da bi trebalo prikazivati samo skromne, ponizne crnkinje onog doba.

No Gross se dojmilo upravo to što Tabbs nije bila nimalo nalik drugim ženama o kojima je čitala proučavajući povijest. Ona je znala tražiti poštovanje, ali je znala i manipullirati, prijetiti i biti brutalna prema ljudima kako bi dobila ono što želi.

Hannah Mary Tabbs rođena je 1850-ih godina u ropstvu, te je odrasla za vrijeme krvavog Građanskog rata. Kad je upoznala supruga, 15 godina starijeg muškarca, u Baltimoreu, bila je sama s navodnom nećakinjom, mulatkinjom, iako je moguće da je to bila njezina kći.

Radila je svašta, ali i doživjela puno toga

Njezini podvizi u Philadelphiji, pogotovo činjenica da je zlostavljala, mučila i redovito tukla članove svoje obitelji, ali i ljude u susjedstvu, pokazuju da je vjerojatno vidjela i doživjela puno ružnih stvari u životu, prije toga. 

Njezina sposobnost da bude toliko nasilna upućuje na bivšu žrtvu koja je i sama bila izložena brojnim brutalnostima.

Gross je pokušala naći što više toga o njezinom djetinjstvu, ali to nije bilo nimalo lako, budući da je Tabbs koristila različita lažna imena, davala lažne informacije o svojem podrijetlu, te je mijenjala dob kako joj je odgovaralo.

Autorica je napokon saznala da se Tabbs djevojački zvala Hannah Ann Smith i da je dobivala mirovinu kao udovica vojnika Građanskog rata.

Iako bi mnogi smatrali da za njezina zlodjela nema opravdanja, Gross smatra da ona ukazuju na njezinu duboku ranjivost.

Nemojmo zaboraviti da se radi o vremenu kad tijela crnih žena nisu pripadala njima samima i bilo je puno pametnije da vas se drugi boje, nego da vi strahujete pred njima.

Ali njezin život ukazuje i na pravosuđe onog doba i sličnosti s današnjim. Naime, unatoč tome što je počinila mnoštvo zločina u crnačkoj zajednici, nije uopće imala policijski dosje sve dok nije uključena u zločin u kojem se pojavio i bijelac.

I ona i umiješani mladić (njezin navodni ljubavnik) izdržali su dugotrajna ispitivanja i mučenja u pritvoru, kao i mnogi drugi zatvarani crnci iz kojih su se na taj način izvlačila prisilna, lažna svjedočanstva i priznanja.

Bez sumnje, Tabbs je uznemirujuća povijesna ličnost, koja je činila strašne stvari kako bi si osigurala zadovoljstvo i samostalnost u doba kad se smatralo da crne žene ne zaslužuju nijedno od toga, piše BBC. 

Ona je utjecala na pomicanje krutih pojmova dobrog i zla, te zločina i pravde, a sve su to razlozi zbog kojih je Gross, kako sama kaže, odlučila napisati knjigu.

Jer, povijest nije rezervirana za prikaz samo jedne strane ljudskosti.