Na napuštenom groblju u Londonu, kojeg je davno progutala šuma i prekrila mahovina, a vandali su srušili skulpture krije se grob oca nogometa.

Na jugozapadu megalopolisa nalazi se grob viktorijanskog advokata Ebenezera Cobba Morleyja koji je osnovao Engleski nogometni savez (najstariji nogometni savez na svijetu). 

Sam igrač i utemeljitelj lokalnog Barnes FC, uvjerio je svoje suigrače i kolege da grub, sirov i potpuno anarhičan sport pretvore u igru koju poznajemo danas.

Upravo su tako započeli napori da se osnuje i Engleski nogometni savez koji je pomogao u "definiranju" pravila sporta kojeg obožavaju mnogi. Danas je njegov grob obična, pohabana kamena ploča za koju i većina lokalaca ne zna da je tamo (niti znaju tko je on). 

Oštra osuda Žene u sportu trpe s*anja: "Vid' je, žensko, a trči!"

Igre koje nalikuju današnjem nogometu datiraju u daleku prošlost, sve do Inka i Maja. U srednjovjekovnoj Engleskoj bila je to divlja, pijana igra koju su autoriteti zapravo zabranili. Pravila su prvi puta uvedena u javnim školama u ranom viktorijanskom periodu, ali i dalje su varirala od škole do škole od grada do grada.

Sve se promijenilo jednog datuma: 26. listopada, 1863. godine.

U tom se trenutku rodio Engleski nogometni savez, koji je nogomet odvojio od svog prvog srodnika, ragbija. Sve nakon pisma Morleya popularnim sportskim novinama i susreta u lokalnom pubu.

Teško je opisati koliko su dramatično varirala pravila. Ponekada je bilo teško uopće razaznati sportove, ragbi i "nogomet". U jednom je bilo zabranjeno driblanje, u drugom nešto treće, a često su se i lomile kosti.

Upravo je zato i bilo problematično igrati nogomet na sveučilištima, jer se nitko nije mogao složiti oko pravila. Cambridge je 1848. prvi puta pokušao 'osmisliti' neka pravila, no nisu ih svi prihvatili.

Ebenezer Cobb Morley rođen je u mjestu Hull 1831., sin pastora Ebenezera Morleyja i njegove supruge Hannah Cobb. Malo se zna o njegovom ranom životu, gdje je i koliko obrazovan, ali jasno je da je 1831. postao odvjetnik, a četiri godine kasnije se preselio u London gdje je slobodno vrijeme provodio igrajući nogomet te sjedeći u lokalnom gradskom vijeću odgovornom za njegovu četvrt. 

Barnes nogometni klub osnovao je s kolegama veslačima, a strašno ga je frustriralo što bi se prije svake utakmice morali dogovarati oko pravila i kako igrati tog dana.

Godine 1863. Morley je pisao sportskim novinama Bell's Life of London te pozvao na stvaranje "udruge nogometnih klubova" kako bi se mečevi odigravali pod unificiranim kodom - citirajući u isto vrijeme Marylebone kriket klub kao primjer kako je ta vrsta dogovora funkcionirala za druge sportove.

Čak 44 su dana bila potrebna da se usuglase pravila, a svoje je predstavnike poslao svaki lokalni klub. Bio je to kaos, a taverna u kojoj se to sve zbivalo je danas zatvorena. Danas od 11 klubova koji su potpisali 'dokument' postoji samo jedan jedini.

Nepropisnim je proglašeno i "haklanje" ispod koljena, što je često rezultiralo ozljedama, a smatralo se velikim dokazom muževnosti. Sve je to Morley proglasio nepotrebnim za samu igru, a takvo ponašanje pripisao "pijanstvu pojedinih budala".

I tu je nogomet prestao biti agresivna igra i mnogo sličniji ovome što imamo danas. 

100. godina Matošića Ovako je 1957. trener Hajduka kažnjavao igrače

No, Morley je imao problem. Postojao je nepisani set pravila koji se zvao "Sheffield pravila". Sheffield je, navodno, najstariji nogometni klub na svijetu. Oni su jedini kategorički odbijali predati se novim pravilima. Više od desetljeća trajala je "bitka" oko pravila s Londonom (a navodno se tamo i danas igra drugačiji nogomet i grublji nego u ostatku države).

Jedno su vrijeme utakmice bile, figurativno rečeno, krvave. Svatko je vukao na svoju stranu, a Morley je od Sheffielda preuzeo, recimo, pucanje iz kornera.

On je svoje mjesto na čelu Saveza kasnije prepustio drugima, a kuća u kojoj je donio osnovna pravila dugo je vremena bila u vlasništvu pjevačice Duffy.