Lovro N. i njegova djevojka Saša u Dublinu, u Irskoj, žive i rade od kolovoza 2015. godine. On je diplomirani ekonomist koji tamo radi kao šanker, a Saša veterinarka koja radi kao konobarica. Prije Irske u Vancouveru su proveli 18 mjeseci ali su se zbog nemogućnosti produljenja radnih prava odlučili vratiti u Hrvatsku gdje su izdržali mjesec dana prije no što su se zaputili u Irsku. Otići iz zemlje gdje su im obitelj i prijatelji odlučili su jer su se u domovini susretali s problemima pri pronalasku zaposlenja, nedostatkom prilika, neplaćenim radom, lošim ugovorima i iskorištavanjem mladih.

"U inozemstvo smo se odselili s 30-ak godina u kojima smo skupili ništa ili gotovo ništa pravog radnog iskustva. O lošim ugovorima je bespredmetno razgovarati jer dobri/pošteni ugovori u Hrvatskoj ili ne postoje ih ima jako malo. Sto se tiče poslovnih prilika - nije samo problem nedostatka istih, već i ne postojanje samih zanimanja koja se nude na međunarodnom tržištu rada, sto polučuje dodatne probleme - nemogućnost stjecanja iskustva i znanja u struci pa samim time i nekonkurentnost na međunarodnom tržištu rada.

Iseljavanje Egzodus iz Hrvatske je loša vijest za nas, ali super za HDZ

Isto tako, beznadna atmosfera u Hrvatskoj u kojoj je narod prihvatio kmetsko stanje uma u kojem je bitnije da si sit (čitaj - dozvoljeni minus na računu) i u kojem najveći nacionalni ponos predstavlja 11 debila, od kojih većina ne plaća porez (ili ga plaćaju u Monaku ili na Kajmanskom otočju), i ponosno se pjevaju nacionalističke koračnice dok su zavijeni u zastavu", kaže Lovro koji je u dogovoru s djevojkom Irsku odabrao radi poznavanja jezika iako, kaže, ima ovdje i onih koji kada dođu ne znaju niti riječi engleskog. Kaže i da perspektiva nije mnogo bajnija nego u RH ali da se to sve kompenzira - zaradom.

"Kvaliteta života u Irskoj je neusporediva s onom u Hrvatskoj; ovdje su kuće male, skučene, loše kvalitete, ogroman problem predstavljaju beskućnici i narkomani koji zauzimaju ogroman udio u stanovništvu, kriminal koji se događa na dnevnoj bazi, vremenski uvjeti.... Ima još toga, ali na kraju dana obrišeš suze sa dnevnicom koju si zaradio i imaš nekakav višak na koji možeš računati u budućnosti. Što se plaća tiče ovdje je minimalac 9.5 eura po satu - toliko o tome. Odnosi na poslu su tipični kao i u svakoj drugoj kapitalističkoj zemlji", kaže Lovro i napominje da su Irci generalno otvoreni prema strancima ali to također ovisi koga pitate.

"Ukoliko se držiš samo sa našima, govoriš hrvatski na poslu sa kolegama i praviš se kao da si kod kuće - naravno da ih smeta, i mene bi", kaže Lovro kojem nedostaju obitelj, prijatelji i zemlja u kojoj je proveo većinu svog života ali kaže kako mu je i dalje lakše snalaziti se u društvu gdje postoje radna mjesta i perspektiva, a ne "idiotski natječaji na koje se prijavljuje xy ljudi i za koje znaš unaprijed da su namješteni."

Tragedija Hrvatska katastrofa: Plaća više nije dovoljna za život

Mnogi su njegovi prijatelji, kaže Lovro, također otišli iz Hrvatske, a ta je ista Hrvatska i način na koji funkcionira bila razlog i njihovog odlaska jer im obrazovanja i volje nije manjkalo.

"Sve to treba poslati u jedno mjesto, i takvu državu. Duboko sam uvjeren da jedino što može pomoći Hrvatskoj je prirodna selekcija, naprosto određeni broj ljudi na visokim funkcijama mora fizički prestati postojati ili barem moraju biti strpani u zatvor na 10-20-30 godina, jer čak i nakon skandaloznih ostavki i čega sve ne i dalje iz pozadine šuruju sa trenutnom vlasti (koja god to u datom trenutku bila) i na taj način produljuju agoniju koja se zove život u Hrvatskoj.

Iseljavanje neće biti zaustavljeno, to je dio naše kulture i povijesnog identiteta, ali to je i najnormalnija pojava u modernom društvu. Ljudi putuju, rade, studiraju, žive u inozemstvu, žele na neki način obogatiti sebe (materijalno i duhovno) stjecanjem iskustva i stvaranjem veza i novih prijateljstava", kaže Lovro koji će se s guštom vratiti u domovinu, ali samo i isključivo na godišnji odmor i niti dana duže. Ovdje bi se vratio živjeti, kaže, isključivo ako "budem dovoljno financijski samostalan da od Hrvatske ne moram tražiti više nikada ništa - jer od nje ništa niti ne očekujem".