Otkriće: Hitlera su htjeli otrovati ženskim hormonima
Na početku 2. svjetskog rata SAD nisu imale nikakvu civilnu organizaciju koja bi prikupljala informacije, špijunirala. Nije da to oni nikada nisu radili, samo je sustav bio vezan uz vojsku. Čak su i smatrali da to nije pristojno, nije džentlmenski.
"Gospoda ne čitaju poštu jedna drugima", rekao je to Henry Stimson, tajnik za rat predsjednika Franklina D. Roosevelta.
Po tom su pitanju Amerikanci kaskali za Velikom Britanijom, Njemačkom i Rusijom koje su već tada imale urede, sofisticiranu opremu i vješte špijune.
Pearl Harbor ih je konačno prisilio da osnuju Office of Strategic Services (OSS), prethodnika današnje CIA-a. Njihovo djelovanje protezalo se od špijunaže, do paravojnih međunarodnih operacija.
Oblikovala su ga dvojica muškaraca, William “Wild Bill” Donovan, direktor, i Stanley Lovell, glavni znanstvenik.
Donovan je postao slavan tijekom 1. svjetskog rata i spektakularnog napada. Zapovijedao je 69. pješačkom jedinicom, slavnim Fighting Irish (Borbenim Ircima). Pokušavali su osvojiti njemačku utvrdu u šumi Argonne u listopadu 1918. godine. Tijekom cjelodnevne pucnjave Donovan je dobio naredbu da se povuku. Nakon što je razmislio o svim opcijama, naredio im je napad. Kad su oni oklijevali proderao se na njih, piše The Atlantic.
"Što je s vama? Želite li živjeti zauvijek?", i krenuo u napad sam, uvjeren da će ga slijediti. I jesu.
Nijemci su ih zaustavili, a njega pogodili u koljeno. Još je jednom odbio naredbu za evakuacijom, i počeo pripremati svoje ljude za očekivani njemački protunapad. Borbene Irce je okupio i pobijedio u bitci.
Da mu je to propalo, bio bi na vojnom sudu, ako bi uopće preživio. Zbog velikog uspjeha dobio je Medalju časti, i vratio se kući kao jedan od najodlikovanijih vojnika u američkoj povijesti.
Početkom 2. svjetskog rata radio je u New Yorku u odvjetničkom uredu. Na Sveučilištu Columbia upoznao je Franklina D. Roosevelta, koji ga je u srpnju 1940.godine poslao u Englesku kako bi mu točnije rekao što se događa od Josepha Kennedyja starijeg, tadašnjeg ambasadora.
Spomenuo je kako je stanje tmurno, i izdvojio Winstona Churchilla, koji tada još nije ni bio premijer, kao velikog vođu. Dovelo je to do saveza Churchill-Roosevelt koji je u konačnici pomogao poraziti Hitlera.
Loše administrativne i upravljačke vještine
Iako je imao viziju i želio da agencije uspije, nije imao ni jednu drugu vještinu koja mu je bila potrebna da upravlja državnom agencijom. Čak su i oni koji su ga voljeli priznali da ima “beznadne”, ako ne i “užasne” administrativne vještine, i jednostavno nije imao strpljenja ili hrabrosti upravljati ljudima. I tako je OSS u povijesti zapisana kao jedna od agencija s kojima se najlošije upravljalo.
I to se vidjelo kroz njegovu politiku zapošljavanja. Budući da su mu ljudi trebali brzo, okrenuo se svom krugu prijatelja u New Yorku i zaposlio te 'plemiće', Mellonse, Du Pontse, Morganse, i Vanderbilte. Šalili su se komunisti kako njihovi inicijali zapravo znače "Oh, tako društveni". No zapošljavanje aristokracije i nije bio tako loš potez, oni su govorili nekoliko jezika i dobro poznavali Europu. No to im nije moglo puno pomoć u pravoj ratnoj situaciji, a poznato je kako je nekoliko nasljednika i nasljednica doživjelo slom na ratištu.
Više od aristokrata volio je neprilagođene, pa je različite talente pozvao u agenciju. Bilo je tu mafijaških ubojica, profesora teologije, konobara, antropologa, hrvača, stomatologa, i zatvorenika na odmoru. Bili su tu i Marlene Dietrich, Julia Child, John Steinbeck, John Wayne, Leo, Tolstojev unuk, i mnogi drugi.
Smatrali su da se u agenciji nalaze svakakvi likovi, i psihopatski karakteri.
"Stavio bi i Staljina na naš platni spisak, ako bi pomislio da bi mi to pomoglo uništili Hitlera", rekao je.
Briljantni znanstvenik tvorac Bondovih oružja
Među briljantnim i neprilagođenim ljudima bio je glavni znanstvenik Stanley Lovell. Kada ga je prvi put intervjuirao tražio ga je da postane ekvivalent profesora Moriartyja, neprijatelja Sherlocka Holmesa. On je ipak bio više poput Q-a iz Jamesa Bonda, u laboratoriju smišljao cool špijunske alate. On i njegove kolege napravili su bombe koje su izgledale poput školjki kako bi ih mogli zalijepiti uz brodove, cipele, gumbe i baterije su radili sa tajnim pretincima u koje su se mogli sakriti dokumenti.
Izumili su olovke i cigarete koje ispucavaju metke. Napravili su eksplozivni prah kojeg su nazvali Teta Jemima, koji je bio poput brašna i mogao se miješati s vodom, a od njega su se mogli raditi kolači. Jesti ih bilo je moguće bez ikakvog straha, no kada se zapale plamenom tada bi eksplodirali.
Razvili su i zanimljiva oružja, među njima posebno opasan caccolube, koji je uništavao svako vozilo bolje i brže od šećera ili pijeska koji se bace u spremnik benzina. Jedno je oružje uključivalo stvaranje umjetnih koza za bombardiranje Sjeverne Afrike, u nadi da će privući muhe koje šire bolesti. Nazvali su ga Project Capricious. Bio je tu i još jedan projekt sintetiziranje smrada proljeva a onda su unajmili malu djecu koja su taj smrad poprskala na hlače japanskih časnika u okupiranoj Kini. Tu je bombu nazvao "Tko, ja?".
A to čak i nisu bile najsmješnije ideje.
Plan za ubojstvo Hitlera koji se nikada nije ostvario
Nakon što su saznali da će se Hitler i Musolini naći na summitu u Austriji i Italiji, smislili su plan kako će baciti bočicu tekućine u vazu sa cvijećem u konferencijskoj dvoranu. Nakon 20 minuta tekućina bi isparila pretvorila se u snažan plin i spržila rožnice prisutnih. Lovell smatralo da bi ranije trebalo kontaktirati papu i da njihova sudbina bude ispunjenje proročanstva, da će Bog pogoditi fašiste, oslijepiti ih zbog kršenja Deset zapovijedi.
Kada bi došlo do ispunjenja tog "proročanstva" građani Njemačke i Italije bi se sigurno pobunili, i uništili fašiste iznutra. Lokacija summita Alas u posljednji je trenutak promijenjena pa se njihov plan nikada nije ni ostvario.
Razvio je ono što je nazvao "glandularnim pristupom" koji bi mu donio pobjedu u ratu. Planirao je poigrati se sa Hitlerovom seksualnosti, izolirao je nekoliko ženskih hormona i želio ih ubrizgati u repu i mrkvu u Hitlerovom vrtu. Nadao se da će mu nateći grudi, otpasti brkovi i da će mu se glas povisiti do ponižavajućeg soprana. Uspio je potkupiti jednog od vrtlara, ali ništa se dalje nije dogodilo. Pretpostavlja kako je vrtlar uzeo novac, a prah i špricu bacio u obližnje žbunje.
Takvih priča ima još puno, a koliko god se njihove schemice činile ludima, najčešće su funkcionirale, a detaljno su opisane u novoj knjizi Sama Keanea, The Bastard Brigade. Donovan je posjedovao rijetku kombinaciju fizičke snage i mentalne odvažnosti.
Kao što je filmski redatelj John Ford, drugi regrut OSS-a, jednom rekao: "Bill Donovan ... nije ništa mislio o padobranstvu u Francuskoj, dizanju mosta u zrak, pišanju u plinske spremnike Luftwaffea, plesu na krovu hotela St.Regis sa njemačkim špijunom".
Takav čovjek može nadahnuti ljude. Otprilike bi to prosječno izgledalo ovako, od 20 zanimljivih Lovellovih ideja, dvije su radile briljantno, ozbiljno narušavajući nacističku misiju.