Nedavno su objavljene dvije knjige koje bacaju potpuno novo svijetlo na slavnu američku obitelj Kennedy, prvenstveno na oca obitelji - Josepha. On je naime svoju kći s 23 godine tajno poslao na lobotomiju kako bi spasio potencijalne političke karijere svojih sinova. I ako su mu sinovi stvarno ostavili veliki trag u američkoj politici, je li to bilo vrijedno zdravlja i života kćeri?

Cijela priča otkriva se u knjigama 'The missing Kennedy' Elizabeth Koehler-Pentacoff i 'Rosemary: The hidden Kennedy daughter', Kate Clifford Larson.

Prema Larsonovim novim povijesnim izvorima i informacijama koje je Koehler-Pentacoff prikupila od svoje tete, časne sestre iz St Coletta - katoličke insitucije za invalide i nemoćne u Jeffersonu u Wisconsinu, u kojoj je Rosemary živjela više od pet desetljeća, nastale su dvije biografije nesretne Kennedyjeve kćeri.

Sve je počelo 13. rujna 1918. godine kad je Rose Kennedy dobila trudove u svojoj kući, u kojoj je bila prisutna samo medicinska sestra. Pozvan je liječnik, ali je on kasnio, pa je sestra prvo natjerala buduću majku da drži stisnute noge kad je trebala početi 'tiskati'. Kad Rose više nije mogla izdržati, sestra je odlučila zadržati porod pod svaku cijenu te je navodno dva sata držala rukom bebinu glavu u porođajnom kanalu, kako ne bi izašla prije dolaska liječnika.

Pretpostavlja se da je beba ostala bez kisika, zbog čega je došlo do oštećenja mozga. A roditelji malene Rosemary brzo su uvidili, kako je djevojčica rasla, da dosta kaska za drugom djecom njezine dobi.

U svojim memoarima objavljenim 1974. godine, Rose Kennedy napisala je da je njezina kći propuzala, ustala, prohodala i prozborila prve riječi jako kasno.

Rosemary je imala problema s izvršavanjem najjednostavnijih zadataka poput pisanja, sporta i upravljanja sanjkama, a bila je i puno nespretnija od braće i sestara.

Kad je trebala krenuti u školu, njezina majka je potražila pomoć stručnjaka, koji su je obavijestili da joj je kći 'retardirana', što je izraz koji se koristio za sve moguće vrste mentalnih poremećaja.

Kennedyjevi su pokušavali prikriti njezino stanje, no što je bila starija, to je bilo teže nastaviti to činiti. Druga kći, Eunice, kasnije je izjavila da se sjeća da je Rosemary često imala napadaje, te da je bila sklona tantrumima.

Ništa nije smjelo omesti planove

Kad je Rosemary imala 11 godina, Joseph i Rose su kći poslali u prvi od niza internata za djecu s posebnim potrebama, iako nikad nije prešla gradivo trećeg/četvrtog razreda. Rosemary im je za to vrijeme slala pisma u kojima bi im zahvaljivala što su je posjetili i molila ih da opet dođu jer je 'tu svaki dan jako usamljena'.

Kad je Rosemary imala 19 godina, njezin otac je postao ambasador SAD-a u Velikoj Britaniji, pa su svi, uključujuči i Rosemary, došli u London. Otac se ovdje jako ljutio na njezinu školu jer se počela debljati, što on nije želio dopustiti.

U ranim 20-im godinama, Rosemary je odjednom procvala u lijepu i privlačnu mladu djevojku koja je znala po noći bježati iz internata i lutati ulicama Washingtona, gdje su se u međuvremenu nastanili.

U to vrijeme Joseph je već polagao temelje za političke karijere svojih sinova i poljednje što mu je trebalo bio je skandal u kojem bi njegova bolesna kći ostala trudna s nepoznatim muškarcem. Smišljajući što poduzeti, svojoj je supruzi spomenuo eksperimentalnu operaciju mozga poznatiju kao lobotomija.

Njihova kći Kathleen provela je istraživanje o kontroverznoj proceduri, na majčinu zamolbu, i zaključila da nema šanse da će Rosemary podvgnuti tako nečemu. No 'glava obitelji', Joseph, odlučio je ignorirati ostale članove obitelji i brzo je zakazao operaciju bez da se dalja dogovarao o tome s ikim u obitelji, uključujući i suprugu.

Nakon jezive operacije, Rosemary više nije mogla govoriti, smanjila joj se pokretljivost, te se ostatak života više nije mogla brinuti o sebi.

Nakon svega, otac, koji je osjećao krivicu, nije je mogao ni posjetiti, a majka Rose tvrdila je poslije da joj suprug 20 godina nije želio reći što se dogodilo njihovoj kćeri.

Obitelj nije znala gdje je, a nitko nije ni postavljao previše pitanja. Kao da je uz slučaj te kćeri bio vezan ugovor o tajnosti, te je Rosemary majka posjetila tek 1961. godine, nakon što je Joseph doživio moždani udar i ispričao sve ženi.

Navodno je, ugledavši majku, Rosemary, koja je u trenutka majčina dolaska bila u šetnji uz pomoć časne sestre, potrčala u zagrljaj majci, koju je zagrlila da bi je zatim počela udarati po grudima i vrištati na nju.

1970-ih godina i ostatak obitelji počeo ju je pozivati u posjete, a njezin nećak prisjeća se da je voljela odlaziti u šetnje, plivati i kartati, te da je uživala u dobivanju komplimenata.

Majka nikad nije u javnosti progovorila o lobotomiji svoje kćeri, nego je govorila da je Rosemary 'izgubila pamer nakon jedne nesreće', piše Daily Mail.