Vrata sa simbolom ozloglašenih Hitlerovih SS jedinica kriju malo poznatu, ali jezivu tajnu o eksperimentima u kojima su nacisti prvi put koristili plin za masovno ubijanje civila.

Tvrđavu Colomb u Poznanju na zapadu Poljske nacisti su zauzeli 10. listopada 1939. godine i pretvorili ga u koncentracijski logor "Pozen" (Poznanj). U njemu su sustavno ubijali psihijatrijske bolesnike, pripadnike lokalnog pokreta otpora, znantvenike i intelektualce, odnosno sve one koje su doživljavali kao prijetnju.

Samo tri godine kasnije politika Trećeg Rajha postalo je upravo ono što su tamo testirali – korištenje plinskih komora kako bi eliminirali Židove. No, odluka da logor Colomb, kojeg su nazvali "Fort VII" postane mjesto na kojem će obaviti prve eksperimente s plinom radi ubijanja donesena je u listopadu prije 76 godina.

Pod zapovjedništvom gestapovca Herberta Langea, vojska Specijalnog odreda SS-a skupila je pacijente iz psihijatrijske bolnice u obližnjem gradu Owinska, potrpali ih u kamione i odvezli u plinske komore koje su 'sklepane' u nekadašnjim skladištima oružja. Na početku su dovozili samo muškarce.

U svakom kamionu bilo je po 25 ljudi, a iz bolnice je svaki dan prema komorama otišlo tri kamiona. Nakon što su u komorama pobili sve muškarce, počeli su odvoziti žene, a potom i djecu. Do 30. studenog svi pacijenti iz bolnice bili su ubijeni. Nacisti nisu poštedjeli ni osoblje bolnice, koje su također ubili u komorama, a bolnicu su pretvorili u vojarnu.

Kad bi došli u logor, piše Daily Mail, pacijente su vodili u dvije plinske komore iza logora. Kada bi unutra potrpali, vrata su zapečatili glinom i kroz otvor puštali ugljični monoksid. Nacisti su bili jako zadovoljni rezultatima eksperimenta, pa su počeli koristiti pokretne komore, odnosno kombije kako bi mogli ubijati pacijente i iz drugih bolnica u tom dijelu Poljske.

Ispušna cijev kombija vodila bi direktno u zadnji dio vozila, a kada bi se svi pacijenti ugušili odvezli bi ih u šumu i tamo pokapali u masovnim grobnicama.

Lange i njegovi ljudi ubili su više od tisuću ljudi iz Owinska, 2750 pacijenata iz psihijatrijske bolnice Koscina, 1558 pacijenata i 300 Poljaka iz Dzidaldova, te stotne Poljaka u logoru.

U listopadu 1943. zapovjednik SS-a Heinrich Himmler održao je govor odredima u Poznanju u kojem im je govorio o genocidu kao povijesnoj misiji nacista. U tim govorima, koji su snimljeni, Himmler pravda sve počinjene zločine i ističe "viši cilj" kojeg partija mora ispuniti, te je pohvalio sve ubojice.

"Većina vas zna šta znači kad sto 100 leševa leže jedan do drugog, šta znači kad ih ima 500 ili 1000. Izdržati tako nešto i pri tome - ne računajući rijetke primjere ljudske slabosti - ostati pristojan, to nas je očvrsnulo i predstavlja slavno poglavlje u našoj povijesti koje nikada nije, niti će biti opisano."

Lokalni povjesničar i autor knjige “Poznanj 1945”, kaže da je, prema nekim procjenama, u poznanjskom logoru ubijeno između 10.000 i 15.000 ljudi. One koji nisu završili u plinskoj komori, mučili su i tukli sve dok ne bi umrli. Imena žrtava nisu poznata, jer je dokumentacija uništena.

Sačuvane su, međutim, fotografije iz tog perioda, na kojima oficiri Gestapoa i SS-trupa stoje ispred ulaza u logor.

Nakon nacističke invazije 1. rujna 1939. Poznanj je pripojen Njemačkom rajhu i "prekršten" u Pozen.

Zbog svog položaja, Fort VII bio je idealno mjesto za ubijanje. Nalazio se na rubu grada i bio okružen zidinama, ali je ipak bio dovoljno blizu centra, u kome se nalazilo sjedište Gestapoa. Obitelji koje su tu živjele istjerane su iz svojih kuća i to je područje bilo strogo izolirano od ostatka grada.

1942. u Poznanju je prekinuto ubijanje zatvorenika u plinskim komorama, koje su pretvorene u obične zatvorske ćelije, a masovno ubijanje je nastavljeno u drugim logorima smrti.