Prije dva mjeseca Lucetta Scaraffia poslala je pismo papi Franji. U to vrijeme bila je urednica vatikanskog uglednog ženskog magazina 'Women Church World' koji je sedam godina pisao o mizoginiji u crkvi. U posljednjem broju koji je uređivala, objavila je šokantni tekst o zlostavljanjima redovnica i o stotinama pobačaja koje bi svećenici plaćali časnim sestrama samo da bi se riješili dokaza o vlastitom grijehu.

"Odlazimo jer osjećamo da oko nas vlada atmosfera nepovjerenja i progresivnog kršenja prava", rekla je papi.

Pismo je napisala u ime 11 članica uređivačkog tima i sve osim dvije, dale su tog dana otkaz optužujući crkvene poglavare da su ih pokušavali ušutkati i spriječiti u objavljivanju tekstova, piše Guardian.

"Sve se vratilo na stari običaj da moć i naredbe dolaze 'odozgo' i da su žene podređene muškarcima", govori danas 70-godišnja Scaraffia, koja kaže da su sve do nedavno radile potpuno slobodno, bez ikakvih pritisaka, ali u posljednje vrijeme više nisu imale prostora za autonomnu uređivačku politiku.

Ona je 2007. postala prva žena koja je počela raditi u dnevnim vatikanskim novinama 'L'Osservatore Romano' koji prije svega prati papine dnevne aktivnosti i rad rimokatoličke crkve, pa je tu vidjela prostor za tiskovinu koja bi se bavila ženama. .

Predložila je to papi Benediktu XVI koji je dao zeleno svjetlo.

"U crkvi ima jako puno žena koje rade, čak i više nego li muškaraca, i one rade vrlo zanimljive i pametne stvari ali nitko o tome nije imao pojma, pa sam htjela da se i o njima počne pisati i da se o njima nešto sazna", kaže Scaraffia.

Uređivala je novine vrlo hrabro i što si je davala više slobode, to je više prema njoj rastao bijes svećenstva. Samo godinu dana od prvog broja, u magazinu je objavila tekst o mizoginiji u crkvi, a onda je 2018. objavila tekst u kojem je napala praksu da časne sestre rade pomoćne poslove za svećenike, da im čiste i kuhaju.

Strogo čuvano Velike tajne koje Crkva nikad neće otkriti

“Taj tekst podignuo je pravu buru u katoličkoj hijerarhiji jer su svećenici bili uvjereni da imaju pravo na neplaćenu poslugu i da su ta posluga opatice. Ovi vjeruju da žene postaju redovnice zato da bi im služile. No, to je daleko od istine, jer redovnice imaju svoje zvanje, one su tu da bi radile puno važnije stvari. Kad su se zaredile mislile su da će pomagati ljudima u nevolji."

No, Scaraffia je otišla i korak dalje – objavila je tekst o silovanjima opatica u samostanima,kao i zlostavljanja od strane svećenika i biskupa, koji bi ih tjerali na abortuse ili ih primorali da odu iz crkvene službe ako bi odbile pobačaj. Nekoliko dana nakon što je članak objavljen, papa Franjo je priznao taj problem i prvi se put progovorilo o zlostavljanjima časnih sestara. Rekao je da se mora više učiniti neto po tom pitanju misleći pri tom na Benedikta XVI. Koji nije učinio ništa nakon što se u Francuskoj saznalo da su časne sestre bile svećenicima seksualne robinje.

No, kako kaže, malo je dokaza, barem u javnosti, da se nešto doista poduzelo i da se taj problem rješava.

"Ništa nije učinjeno jer se redovnice i dalje prisiljavaju na pobačaje nakon što ih svećenici siluju jer im plaćaju troškove abortusa i onda one šute jer se boje posljedica", govori Scaraffia, koja je i sama bila iz katoličke obitelji, ali je tijekom studija prestala odlaziti u crkvu i postala feministica. No, kako kaže, tijekom studija povijesti ponovno je počela proučavati katoličku crkvu i svece, pa joj se i vratila, i danas kaže da je katolkinja, ali je ujedno postala i žestoka kritičarka katoličke crkve. Njezin rad nije gotov. Ona i bivše kolegice osnovat će zakladu preko koje će prenositi sva svoja saznanja tijekom rada u magazinu, i tako nastaviti bitku.