Tijelo fašističkog diktatora Benita Mussolinija nakon što su ga ubili talijanski partizani na glavnom je gradskom trgu u Milanu bilo izloženu linču prolaznika. Ljutita masa ljudi mučila je Mussolinijevo mrtvo tijelo, pljuvali su po njemu, kamenovali ga i potpuno ga unakazili.

Bio je to odgovor na brutalnost koja je Mussolinija vodila kroz život i koju je primjenjivao tijekom svoje vladavine. 

Mussolini je rođen 29. srpnja 1883. godine na sjeveru Italije u gradu Predappio. Bio je inteligentan i radoznao od najranije dobi. U stvari, prvo se počeo školovati za učitelja, ali je shvatio da ta karijera nije za njega. I dalje je strastveno čitao djela velikih europskih filozofa poput Immanuela Kanta, Georgesa Sorela, Benedicta de Spinoze, Petera Kropotkina, Friedricha Nietzschea i Karla Marxa.

DAN ANTIFAŠIZMA: SUTJESKA Najveća bitka Drugog svjetskog rata i pobjeda koje se Hrvatska danas srami

Još kao mladić radio je kao novinar u socijalističkim glasilima šireći kroz njih svoje ekstremne političke stavove. Zagovarao je nasilje kao model kojim se postižu promjene, posebno kada se radilo o djelovanju sindikata i zaštiti radnika. Nekoliko je puta bio uhićen, a završio je i u zatvoru zbog poticanja na nasilje te zbog davanja potpore nasilnim štrajkovima radnika u Švicarskoj. Njegovi su stavovi bili toliko ekstremni da ga je Socijalistička partija izbacila iz članstva, a potjerali su ga i iz novina. 

Međutim, krajem 1914. godine, taman na početku Prvog svjetskog rata, osnovao je svoje novine. Nazvao ih je "Ljudi Italije". U njima je objavljivao članke koji su zagovarali nacionalizam, militarizam i nasilni ekstremizam koji će usmjeriti njegov život.

Govorio je: "Od danas smo svi Talijani i ništa drugo no Talijani." 

Godine 1921. s istomišljenicima je osnovao Nacionalnu fašističku stranku. S vremenom je imao sve više pristaša. Članovi njegove paravojske svi su od reda bili obučeni u crno, a sam je sebe prozvao „Il Duce”.  Vrlo brzo postao je poznat po vatrenim govorima koji su bili potaknuti njegovim sve nasilnijim političkim stavovima. Dok su se njegovi crnokošuljaši širili sjevernom Italijom, ubijali neistomišljenike i palili zgrade u kojima je obitavala tadašnja vlast, Mussolini je radnike pozvao na generalni štrajk te u pohod na Rim.

Nedugo nakon što je 30 000 fašističkih vojnika umarširalo u glavni grad Italije i izazvalo revoluciju, fašisti su preuzeli vlast. Kralj Viktor Emanuel III 29. listopada 1922. Mussolinija je povjerio mandat te je on postao premijer. Bio je najmlađi premijer u povijesti Italije. Nakon toga dobio još veću publiku za svoje govore i širenje svog svjetonazora. 

Tih je godina Mussolini u cijelosti promijenio sliku Italije. Do sredine ’30-ih počeo je provjeravati svoju moć i izvan granica Italije. Krajem 1935. njegove su vojne snage napale Etiopiju. Talijani su iz kratkog rata izašli kao pobjednici, a Etiopiju su proglasili talijanskom kolonijom. Neki povjesničari tvrde da je taj događaj obilježio početak Drugog svjetskog rata. Kada je rat počeo, Mussolini je zauzeo svjetsku pozornicu kao nikada ranije. Pet godina nakon invazije na Etiopiju, promatrao je kako Hitler napada Francusku. 

Smatrao je da je to trebala učiniti Italija, no znao je da je njemačka vojska veća, da je bolje opremljena i da ima bolje časnike. Na kraju se odlučio prikloniti Hitleru te je proglasio rat svim njemačkim neprijateljima. Evidentno je pogriješio. Objavio je rat cijelom svijetu, a na svojoj je strani imao samo Njemačku. S vremenom je uvidio koliko je talijanska vojska slaba. Trebalo mu je puno više od strastvenih govora i nasilne retorike. Trebala mu je jaka vojska koja bi branila njegovu diktaturu, no ona nije postojala. 

IZDAJNIK Ubijali po šumama: Nacistička povijest vlasnika L'Oréala

Kako bi zadovoljio Hitlera i pokazao moć Italije, napao je Grčku i Albaniju. Ti se napadi stanovnicima Italije koji su živjeli u sve većoj neimaštini nimalo nisu svidjeli.   

Zbog sve većih pritisaka, kralj i Veliko vijeće Mussolinija su u srpnju 1943. skinuli s vlasti. Saveznici su ponovno od Italije preuzeli sjevernu Afriku, a zauzeli su i Siciliju pripremajući se za napad na ostatak Italije. Duceovi dani su bili odbrojani.  

Snage lojalne kralju, Mussolinija su uhapsile i zatvorile. Držali su ga zaključanog u hotelu u planinama Abruzzi. Njemačke vojne snage prvo su donijele odluku da ga neće ići spasiti, no ubrzo su promijenili stav. Njemački su se komandosi spustili na planinu iza hotela, oslobodili su Mussolinija i avionom ga prevezli u München gdje se susreo s Hitlerom. Führer je Ducea uvjerio da mora osnovati fašističku državu u sjevernoj Italiji gdje je sve počelo, s Milanom kao sjedištem.

Na taj će način Mussolini imati moć, dok će mu Hitler ostati saveznik. Mussolini se trijumfalno vratio u Italiju i nastavio rat protiv svojih protivnika. Članovi njegove fašističke partije mučili su sve koji su bili drugačijih pogleda, deportirali su sve one koji nisu imali talijansko ime i željeznom rukom držali sjever zemlje. Uz crnokošuljaše mir su održavali i njemački vojnici. 

Teror je kulminirao 13. kolovoza 1944. Toga dana fašisti su  na milanskom trgu Piazzale Loreto postrojili 15 partizana i sve ih streljali. To je mjesto kasnije nazvano Trgom petnaest mučenika.

Osam mjeseci kasnije stanovnici Milana dobili su priliku da se na jednako neprimjeren način osvete Mussoliniju.

U proljeće 1945. završio je rat u Europi, a Italija je bila pokorena. Kako su napredovale vojne snage saveznika, jug Italije sve je više bio u ruševinama. Zemlja je bila na koljenima, a mnogi su za takvo stanje odgovornim smatrali Ducea. No njegovo uhićenje više nije bila opcija.

Iako je Hitler bio okružen trupama saveznika u Berlinu, Italija više nije htjela riskirati. Mussolini se 25. travnja 1945. pristao sastati s partizanima. Tom je prilikom doznao da je Njemačka započela pregovore za njegovu kapitulaciju, što ga je jako uznemirilo. S dugogodišnjom ljubavnicom Clarom Petacci pobjegao je na sjever. Pridružio se njemačkom konvoju koji se kretao prema švicarskoj granici. 

Redatelj "Šiba" Preživio NDH i Goli otok, pa snimio Valter brani Sarajevo

Vjerovao je da će uspjeti pobjeći, no bio je u krivu. Iako je bio prerušen u njemačku vojnu uniformu, partizani su ga prepoznali i nedostajalo mu je samo par kilometara do slobode. Njegova ćelava glava, izražena čeljust i prodorne smeđe oči odmah su ga odale. Mussolini je godinama stvarao kult ličnosti i svi su znali kako izgleda.

Njegovim je licem bila oblijepljena čitava država, a sada mu se sve to osvetilo. Bojeći se da će ga nacisti opet spasiti, talijanski su partizani Mussolinija i njegovu ljubavnicu smjestili u kuću na osami. Sljedeće jutro naredili su im da stanu uza zid kod ulaza u vilu Ville Belmonte, u blizini talijanskog jezera Como, i strijeljali ih. Bilo je to 28. travnja 1945. godine. 

Duce je navodno dok je umirao vikao: "Ne! Ne!"

Da je prošao još nekoliko kilometara Mussolini bi bio slobodan. Ovako je njegov nasilan život na kraju završio nasilnom smrću. No, prijezir prema njemu bio je toliko jak da su partizani njegovo mrtvo tijelo, zajedno s još 17 tijela među kojima su bila i tijela njegove ljubavnice i njezinog brata, dovezli u Milano na središnji trg. Na onaj isti trg na kojem su godinu ranije Mussolinijevi ljudi brutalno streljali 15 antifašista. 

Taj događaj stanovnici Milana nikada nisu zaboravili pa su se za 20 godina frustracija i bijesa iživjeli na leševima bivšeg diktatora i njegovih najužih suradnika. Po Mussoliniju su prvo počeli bacati trulo povrće. Zatim su ga počeli tući i udarati. Jedna je žena smatrala da Duce nije dovoljno mrtav pa je iz blizine ispalila pet hitaca u njegovu glavu; po jedan metak za svakog sina kojeg je izgubila u Mussolinijevom neuspjelom ratu. 

Masu je to još više naljutilo. Jedan je muškarac primio njegovo mrtvo tijelo ispod pazuha i podigao kako bi ga publika mogla vidjeti. No, ni to im nije bilo dovoljno. Ljudi su donijeli užad i sve leševe objesili za naglavačke za kuke za meso. Masa je vikala: "Podignite ih više, više! Ne vidimo ih! Objesite ih na kuke kao svinje!" 

Uistinu njihova su trupla izgledala kao meso koje visi u klaonicama. Mussolinijeva su usta još uvijek bila otvorena. Čak i u smrti njegova se usta nisu htjela zatvoriti. Clarine oči još uvijek su bile otvorene i zurile su u daljinu.

Propaganda i laži YU serija Otpisani: To je bila povijesna izmišljotina

Vijest o Mussolinijevoj smrti brzo se proširila. Kada je tu vijest čuo na radiju Hitler je sam sebi obećao da njegov leš nitko neće oskvrnuti. U svojoj na komadu papira napisanoj oporuci Hitler je napisao: "Ne želim pasti u ruke neprijatelja koji žele novi spektakl koji će organizirati Židovi kako bi zabavili histerične mase." 

Dana 1. svibnja, tek nekoliko dana nakon Mussolinijeve smrti, Hitler je ubio sebe i svoju ljubavnicu. Njegovi bliski suradnici spalili su njegovo tijelo prije dolaska ruskih snaga. Što se tiče Mussolinijeve smrti, ta priča još uvijek nije bila gotova. U popodnevnim satima oskvrnavljene leševe Mussolinija i njegove ljubavnice američki vojnici i katolički kardinal odnijeli su u lokalnu mrtvačnici, a službeni je fotograf američke vojske fotografirao gadljive ostatke njihovih tijela. 

Par je na kraju pokopan u neoznačenom grobu na milanskom groblju. No, lokacija na kojoj su pokopani nije dugo ostala tajna. Fašisti su na Uskrs 1946. iskopali Mussolinijevo tijelo. Ostavili su poruku na kojoj je pisalo kako fašistička stranka više neće tolerirati „kanibalska oskvrnjenja koja je organizirao ljudski talog iz komunističke partije.” 

Ratna povijest Zagrebački partizani su čekali vani, a Srbi su bili osloboditelji

Četiri mjeseca kasnije tijela su pokopana u samostanu u blizini Milana. Tamo su ostala punih jedanaest godina, sve dok talijanski premijer Adone Zoli Mussolinijeve kosti nije predao njegovoj udovici koja ga je 1957. godine sahranila u obiteljsku grobnicu u gradiću Predappiju. No priča tu nije završila. Američka je vojska 1966. komadić Mussolinijevog mozga predala njegovoj obitelji. Vojska je, naime, uzela komadić Mussolinijevog mozga kako bi ga testirala na sifilis. No, test nije bio pouzdan pa je uzorak vraćen obitelji.