Dok se strah veže uz određene situacije, tjeskoba je stanje pretjerane zabrinutosti koji naposljetku može rezultirati paničnim poremećajem. Prema procjenama stručnjaka, oko deset posto populacije iskusilo je panični napadaj, a žene su mu znatno sklonije. Za dijagnozu poremećaja se ne uzima pojava jednog paničnog napadaja, a opisuje ga osjećaj osjećaj gušenja, lupanja srca, boli u prsima, znojenja i drhtanja.

Što je uzrok?

Iako ne postoji jedan konkretan uzrok poremećaja anksioznosti, stručnjaci su identificirali nekoliko faktora koji doprinose napadajima panike. Oni mogu biti psihogeni - kao rezultat traumatičnih događaja i stresa, biološki - uslijed hormonalnih poremećaja, fiziološki - zbog pretjeranog unosa alkohola, kofeina i drugih supstanci te sociološki - uslijed stresa izazvanog promjenama u statusu poput preseljenja, novog zaposlenja, javnog nastupa itd.

Prva pomoć

Kod pojave napadaja važno je fizički se smiriti i koncentrirati se na disanje: duboko, ujednačeno udahnite i izdahnite kroz nos barem deset puta. Otresite ruke i noge. Kako biste ovladali tehnikom disanja, položite ruke na trbuh, malo iznad pupka, i usredotočite se na disanje promatrajući podizanje i spuštanje ruku. Dišite polako. Pri udahu brojite do tri, a pri izdahu do četiri.

Kako izgleda

"Ne mogu ustati, ne mogu govoriti, osjećam bol u cijelom tijelu, kao da me netko cijelu stišće", "Osjećam trnce i vrti mi se, a žilama kao da mi kola led. Želim pobjeći iz svog tijela, ali ne mogu", "Totalna panika, kao da mi se zidovi približavaju i zgnječiti će me. Vidim kao da sam u tunelu", "Imam osjećaj da me netko stišće za grlo i davi, plitko dišem i ugušit ću se jer nemam dovoljno kisika" - neka su od iskustva ljudi.

Terapija za poremećaj

Kod liječenja napadaja panike potrebno je dijagnosticirati je li riječ o blažem ili težem obliku. Iako sam poremećaj ne ugrožava život, on značajno može smanjiti njegovu kvalitetu, pa je kod ponavljajućih napadaja najbolje potražiti stručnu pomoć. Obično se radi o kombinaciji psihoterapije i lijekova poput betablokatora (za liječenje fizičkih simptoma) te antidepresiva i beznodiapezina.

Moć misli

Psihoterapeuti ističu kako su pozitivne misli i racionalizacija tjeskobe efikasan način prevencije, ili barem umanjivanja napadaja. Strahom motivirane misli počinju od uvjerenja: "Ne mogu". Takve misli stvaraju negativne scenarije o budućnosti. No ne možete znati što će se dogoditi, tako da te misli nisu istinite. Protivljenje strahu samo ga još više jača. Protulijek je svijest da moramo biti spremni "iskusiti" strah u bilo kojem trenutku, a najlakše ćemo to postići prepoznajući misli i tjelesne reakcije.