Pet iznenađujućih činjenica o ubojicama

Thinkstock
Psiholog koji godinama svjedoči na suđenjima o ubojicama, priča o drugoj strani njihovih života
Vidi originalni članak

James Garbarino zarađuje 'ulazeći' u ljudske duše. Točnije, on intervjuira kriminalce nakon čega o njima daje stručno mišljenje.

Ranije ove godine ovaj priholog s Loyola Sveučilišta objavio je knjigu o svojim iskustvima, nazvanu 'Listening to Killers: Lessons Learned from My Twenty Years as a Psychological Expert Witness in Murder Cases'.

Evo kojih je pet strana ubojica Garbarino istaknuo kao one koje većina ljudi nikad ne vidi:

1. Ubojice rijetko možete nazvati standardnim 'čudovištima'

Kad sjedite nasuprot hladnokrvnog ubojice, vidjet ćete da se ispod nekoliko slojeva nasilne i sociopatske osobnosti obično krije osoba kojoj treba pomoć. "Ako možete sjediti preko puta njih i gledati ih kao ljudska bića, iznenadit ćete se koliko su 'ljudski'", ističe Garbarino.

Jednom prilikom intervjuirao je muškarca kojeg su svi drugi smatrali zastrašujućim, no otkrio je da se većinu noći uspavljuje plačući.

2. Ne postoji nerazumno ubijanje

Svaki zločin ima svoje razloge, čak ako ih vanjski svijet i ne može vidjeti. Iako to ne pruža oprost za njih, ukazuje koliko je važno znati pozadinsku priču o psihi kriminalca. Možda čak i on sam može razumjeti kad su stvari krenule krivo.

Garbarino nudi primjer inicijacije u bandu. Da bi se dokazali 'vrijednima' mnogi trebaju ubiti nekog prije nego im je dopušteno pridružiti se bandi. Rečeno im je da žrtvama mogu ponuditi žele li da ih se izbode do smrti ili upuca, a to je izbor kojeg nitko ne želi. No javnost vidi učinke tek nakon što je netko već u bandi, a ne koliko su visoke bile prepreke koje je (obično mlada) osoba morala preći da bi uopće mogla ući u zloglasnu kliku.

3. Ubojice su 'duboko oštećene' osobe

Nije zlo ono što tjera ljude na ubojstva. Prije je riječ o njihovoj razarajućoj povijesti i traumama. Prilikom svakog intervjua, Garbarino zločincima postavi 10 pitanja kako bi saznao nešto više o njihovoj zlostavljačkoj povijesti, obiteljskom nasilju i drugim negativnim stranama djetinjstva. Većina opće populacije dobit će nula ili jedan bod (što je najzdraviji rezultat), dok ubojice rijetko dobivaju manje od osam bodova.

4. I najgori kriminalci se mogu promijeniti

Garbarino tvrdi da magnituda zločina ne može uvijek predvidjeti koliko će ubojica dobro odgovarati na rehabilitaciju. Pogotovo kad je riječ o adolescentima, jer nekoliko nasilnih godina mogu jednostavno biti 'kritična faza' u životu.

"Ne želim trivijalizirati zločin, ali postoje neke odrednice koje ukazuju da je riječ tek o fazama", kaže Garbarino, ističući da faze mogu proći i izmijeniti se, a kao primjer spominje tinejdžera koji je isplanirao masakr u školi nalik onom u Columbineu. Iako su mu tužitelji željeli suditi kao odraslom, Garbarino je postigao da se to ne dogodi, te se nakon nekoliko godina mladić vratio u školu, pridružio vojsci, oženio i danas ima obitelj. 

5. Procjene su izrazito iscrpljujuće

"Svaki profesionalac koji pokuša ući u 'glave' ovakih ljudi jako će se namučiti, jer treba presjediti slušanje tolikih muka i trauma", kaže Garbarino. Kako bi se mogao nositi sa svim time, on osobno se okreće duhovnosti, jer smatra da bi bez nje 'puknuo'.

"Nisam se planirao ovim baviti", kaže on ističući da se prvotno bavio međunarodnim radom sa siromašnom djecom. "U stvari, nakon prvih pet godina, morao sam uzeti godinu dana pauze jer mi je sve zajedno bilo preteško", prenosi Business Insider.

Posjeti Express