Lovci presretači Convair F-106 Delta Dart tijekom četvrt stoljeća svoje službe u Zračnim snagama SAD-a požnjeli su mnoštvo priznanja. Počev od toga što su 1959. u upotrebu ušli na glasu kao "ultimativni presretači", preko ugrađivanja sustava katapultiranja pilota pri brzini duplo većoj od brzine zvuka, svjetskog brzinskog rekorda od oko 2500 kilometara na sat na visini od 12.300 metara, što je 15. prosinca 1959. dosegnuo bojnik Joseph W. Rogers.

Rekorda je bilo još, no najluđa anegdota s ovim avionom dogodila se 2. veljače 1970. kad je jedna od tih letjelica sama glatko sletjela, nakon što se njen pilot katapultirao nekoliko kilometara prije. Tog dana četiri pripadnika 71. Lovačke presretačke eskadrile iz baze Malmstrom u Montani u ovim su avionima trebali trenirati zračnu borbu. Da dan neće proći glatko bilo je jasno već kad je jedan od četiri aviona nekoliko trenutaka prije nego što će uzletjeti s piste, sam od sebe izbacio padobran za kočenje.

Pa je ispalo da će bojnik Tom Curtis morati sam u zračnu "bitku" protiv bojnika Jima Lowea i kapetana Garyja Fausta. Kontrola leta uputila je svakoga na svoju stranu, kako bi imali poštene šanse u borbi i, kad su dosegnuli brzinu 1,9 Macha, Curtis je navalio na Fausta i Lowea, nakratko ih je natjerao na uzmicanje, pa su se malo naganjali i u jednom od manevara Faustov avion naglo je izgubio na brzini uslijed prekobicavanja.

Iz Curtisove perspektive izgledalo je kao da je rep Faustovog aviona napravio polagani krug oko nosa aviona i tako se nastavio rotirati. Pilotima je bilo jasno da je ostati u takvom avionu, ukoliko se vrlo brzo ne izvuče iz zamke, ravno sigurnoj smrti. Sva trojica su bili izrazito iskusni piloti, pa je Lowe mirnim glasom Faustu rekao da prvo pokuša tako što će zakrilca postaviti u položaje kao da uzlijeće. Namjera je bila da na taj način avion svoj nos izvuče pod kut koji bi iščupao avion iz nekontroliranog okretanja.

Ali nije pomoglo. Kao što nije pomoglo još nekoliko manjih trikova. Avion se nastavio okretati, polako gubeći brzinu. Ostalo je još samo ispaliti padobran za kočenje, nešto što uopće nije zamišljeno da se koristi na ovaj način, ali kad je već takva situacija... Pa je Faust pokušao i to. Padobran se otvorio, doista je povukao avion, ali je ovaj nastavio padati, kao što je nastavio i rotirati.

Da ne povjeruješ Bizarne avionske nesreće: Rušili se i zbog krokodila u kabini

Vrlo brzo visinomjer je pokazao Faustu da je pao već na visinu od 4500 metara i ovome nije preostalo drugo nego se katapultirati bestraga, što dalje od stroja koji je zaprijetio ozbiljno mu pokvariti i taj dan i planove za tu večer i životne planove uopće. Taj sustav, pokazalo se, profunkcionirao je savršeno. Faust je izletio iz kabine kao ispaljen iz topa i, dok mu se otvarao padobran, mogao je računati da će poživjeti još neko vrijeme. I da će se pritom još i ludo zabaviti.

Ispalo je da je iz prvog reda vidio kako avion radi nešto čudesno. Upravo njegovo katapultiranje bilo je ono što je avionu u toj situaciji trebalo da mu nos ode na tren ravno dolje. Tako se avion izvukao iz stalne vrtnje. Samo nekoliko sekundi poslije avion se sam od sebe naprosto izvukao iz poniranja, izravnao i nastavio letjeti ravno. Malo se, doduše, njihao lijevo-desno, ali za prvi samostalni let stroja bilo je to više nego solidno.

A onda se ispostavilo da je sve ono što je Faust činio u avionu uoči toga, bilo točno ono što je avionu bilo potrebno i dovoljno za slijetanje. Zakrilca u položaju za uzlijetanje bila su taman dovoljna kao i za slijetanje. Samo još da nije bilo tog gasa... Ispalo je da ga nije bilo! Faust je gas ostavio u neutralnoj poziciji tako da je avion polako gubio na brzini, a uslijed svega ostalog vrlo postepeno gubio je i na visini, letjevši ravno, pravo prema poljima prema mjestu Big Sandy koje je tada imalo 598 stanovnika.

Lowe nije mogao izdržati, pa mu je radio vezom ozbiljno rekao: "Gary? Bolje bi ti bilo da se odmah vraćaš u tu stvar!" I potom prasnuo u divlji smijeh. Kad su lokalni indijanci pokupili Fausta iz pustopoljine gdje se spustio, ovaj još uvijek nije imao pojma da je avion blago dotaknuo snijegom pokriveno polje, da je neko vrijeme po njemu klizio, da je ulaskom u drugo polje naišao na blago strm teren, što ga je u nekom trenutku zaustavilo i na tlu.

Farmerima pred kojima se avion zaustavio bez pilota trebalo je neko vrijeme dok su došli sebi i pozvali šerifa. Pa je došao i šerif. I što je mogao nego nazvati bazu. A iz baze su mu rekli neka provjeri štetu. Pa je šerif krenuo da će prići avionu i provjeriti štetu. Samo, ovaj avion je doista imao svoj dan i svaki put kad bi mu se šerif približio, avion bi slučajno baš tad poskočio, malo zaplesao i lokalni predstavnik zakona morao je bježati da ne bi bilo...

Na kraju su mu iz baze, do tada već ludo zabavljeni spaljenom avanturom odbjeglog aviona, rekli neka u tom slučaju ništa ne dira i neka naprosto pusti avion da potroši svo gorivo. Po avion su došli dva sata poslije. Odvukl su ga u bazu i još jednom ostali zaprepašteni – avion, osim nekoliko ogrebotina – nije imao nikakvih oštećenja. Bio je savršeno dobar za nastavak letenja, pa su ga nakon sve sile najstrožih testova vratili u eskadrilu.