Marijana Pušnika najlakše je opisati kao osebujnog i svestranog Slovenca iz Dravograda, koji za sebe kaže da je pravi Korošec. To ga pozicionira najprije regionalno, a onda i karakterno.

"Tipičan sam Korošec, veseljak koji voli dobro pojesti i popiti, zabaviti se, ali posao mi je na prvome mjestu", kazao je novi trener Hajduka, koji je okupirao medijski prostor od dana kad je nogom kročio na Poljud.

Njegove izjave su sve samo ne uobičajene, otvoren je i bridak, ali i zabavan, ne libi se upotrijebiti i koji neprimjereni glagol kako bi dao ton onome što govori. 

Njegove press konferencije posjećene su i praćene poput presica legendarnog trenera svih trenera Miroslava Blaževića. 

I nije im to jedina sličnost, naime, baš kao što je nekad Blažević oko vrata nosio bijeli šal, bijeli Hajdukov šal nosi i Pušnik.

"Iz poštovanja prema klubu u kojem radim uvijek nosim šal. Drago mi je da me uspoređujete s legendarnim Ćirom, ali bih više volio da sam poput njega bio treći na svijetu, osvojio nekoliko naslova prvaka, ali i da doživim njegove godine i imam jednaki konto na banci", nasmijao se Pušnik na usporedbu s Ćirom, za razliku od kojeg, barem tako tvrdi, čelnike Hajduka nije pitao za novac kad su ga pozvali u pomoć.

"Da me zanimao novac, otišao bih u Kazahstan ili u Iran, ne bih dolazio u Split. Dobro znam kamo sam došao, kakvo je financijsko stanje u klubu i kakva je momčad. Pa tri četvrtine mojih igrača ne bi prije 30 godina moglo ući ni na sporedna vrata Poljuda", oštar je bio u procjeni Pušnik, koji je već na prvoj press konferenciji lupio šakom o stol.

"U Hajduku je do sada bio prevelik utjecaj privatnih menadžera, trenera, doktora, masera..., bilo je puno samovolje i toga više neće biti. U početku sam trpio dosta kritika, ali to mi ne smeta jer znam da me većina kritizira isključivo iz vlastitih interesa. Više ne mogu utjecati na događanja u Hajduku, pa pljuju po nama. Što smo mi bolji, što više rastemo, oni više pljuju i ruše atmosferu, ali neće uspjeti."

Nije Pušnik štedio ni igrače, u više je navrata kazao da ga je sramota kako se neki ponašaju i igraju, ali ih je i branio i stao im u zaštitu kad je trebalo.

Posebno buran bio je njegov odnos s ponajboljim igračem Tinom Sušićem. Dugo nisu bili na istoj valnoj dužini, ali je nakon sjajne Sušićeve partije protiv ukrajinske Oleksandrije Pušnik napravio neviđenu gestu, naklonio mu se nakon izlaska iz igre.

S obzirom na sve što se događalo, mnogi su mu prognozirali da neće dočekati “prve šipke” (nar op.p) i duge rukave u Splitu, no Pušnikov Hajduk otvorio je sezonu bolje od očekivanja, unatoč krahu protiv Dinama u derbiju (0-4). 

Do tada je imao tri prvenstvene pobjede bez primljenoga gola, a plasirao se i u doigravanje za plasman u Europsku ligu. Iako zasluge uvijek pripisuje igračima, dobar dio ih ide i na njegov račun.

Život 55-godišnjeg Pušnika je sve samo ne dosadan, u tridesetak godina karijere prošao je ono što mnogi ne bi prošli u tri života, a i dalje ga krasi neiscrpna energija i radne navike. U životu je radio kao učitelj plivanja, tenisa, skijanja i košarke, ali je ostao vjeran nogometu.

"Sve što sam radio u životu me oplemenilo, svako je iskustvo neprocjenjivo. Neki mi ne vjeruju, ali uopće nisam bio loš košarkaš, iako sam visok samo 178 centimetara. Sjećam se da sam puno puta igrao protiv Cibone, koja se često pripremala u Mežicama početkom ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Oni su tada bili pojam, ali jednom sam Ćiri Perinčiću i Aci Petroviću zabio 20 koševa. Krenuli su opušteno, malo su nas podcijenili, ali su morali dobro gristi da nas pobijede. Iskustvo učitelja plivanja koristilo mu je tamo gdje se najmanje nadao – u Splitu. Jednom zgodom igrači su mu se požalili na umor, pa ih je umjesto na trening odveo na kupanje te otkrio da dvojica, kojima taji imena, ne znaju plivati. Jednoga sam naučio, drugoga ću uskoro", nasmijao se Pušnik, koji je u mladosti bio i jako dobar šahist, a zaigra i danas kad uhvati vremena, no uglavnom na internetu.

"Šah je sjajan za razvijanje mozga, za razmišljanje..., pomaže mi da ostanem vitalan, ali i da razmišljam nekoliko poteza unaprijed", pojasnio je Pušnik, koji je i službeno registriran kao šahist u Sloveniji.

Pun je energije i elana, njegov radni dan traje od 7 do 23.30.

Malo je poznato da je umalo izgubio život u automobilskoj nesreći, koja je okončala njegovu nogometnu karijeru. Bio je igrač i trener u Austriji, zaspao je za volanom na putu do treninga te se sa 110 km/h zabio u stablo i jedva preživio.

Tri dana je bio u komi, a umjesto jagodičnih kostiju i danas ima metalne pločice.

"Hvala Bogu, preživio sam, ali samo zato što sam bio sportaš u dobroj kondiciji. Taj dan mi je novi rođendan, ali ga ne slavim jer slavim samo lijepe i pozitivne stvari. Volim biti pozitivan, nasmijan, držim se one da je bolje ne reći ništa ako već nemaš za reći nešto dobro i pozitivno. Iznenadilo me kako ljudi u Splitu teško nalaze lijepu riječ za nekoga. I kod nas u Sloveniji vrijedi ona ‘neka susjedu crkne krava’, ali u Splitu je to još izraženije, previše se negativno razmišlja", kaže. 

Zato je oduševljen suradnicima i ljudima koje je zatekao na Poljudu.

"Nevjerojatna je količina ljubavi i strasti koju ti ljudi pokazuju na svakom koraku. Oni žive za Hajduk i to me oduševilo", kaže. 

U mladosti je bio opčinjen načinom na koji je igrao Johan Cruyff, zbog kojega je i nosio broj 14, oduševljavao se Ajaxom, kasnije Milanom, Manchester Unitedom, Bayernom..., trenerski uzori bili su mu Tomislav Ivić i Ivica Osim, zanat je pekao u francuskom institutu Clairefontaine, gdje je izučavao taktiku Arsena Wengera, Gerarda Houllierea, Aime Jacqueta..., a životno iskustvo skupljao je u Iranu i Japanu. 

Iskustva života na Dalekom istoku ukoričio je u knjigu “S japanskim poslovicama do motivacije”, koju je izdao na engleskom i slovenskom jeziku.

"Život i rad u Japanu i Iranu dva su moja fakulteta iz područja psihologije i filozofije. To su dvije potpuno različite kulture od naše i jako sam zahvalan što sam dobio priliku tamo raditi. Oni koji su bili i radili tamo znaju što želim reći. Boraveći u Japanu skupljao sam poslovice, a kad sam se vratio, šest mjeseci sam bio bez posla pa sam odlučio napisati knjigu. Bolje da pišem knjigu nego da gubim vrijeme u kavanama", objašnjava.

S tim su se složile i supruga Daria te kći Neža, njegove dvije princeze, koje su mu najveća radost i potpora. No unatoč tome, obje su se vrlo brzo vratile iz Splita kući u Sloveniju.

"Cijeli dan sam na stadionu, a njih dvije su bile same pa su se odlučile vratiti. Jednostavno, nisam imao vremena. Izašli smo svega jednom, odveo sam suprugu na Splitski festival i baš smo uživali. Tek nedavno sam izašao prvi put na večeru s članovima stožera, jeli smo dobar sushi, koji obožavam, kao i sashimi te japanske juhe, pogotovo tonkotsu ramen, a najdraža poslastica mi je domaći raženi kruh", kaže.

Pušnik obožava dalmatinske pjesme, uz koje se u krugu obitelji opušta.

"Oliver, Mišo..., od novih Severina. Zapjevam i ja, ali samo kad sam sam ili kad nas je puno, pa se moj glas ne prepoznaje. Volim pogledati i dobar film. Uglavnom komedije, poneki ‘detektivski’ film, da mi mozak malo radi. Od glumaca volim stariju plejadu, Seaan Conneryja, De Nira, Dustina Hoffmana, a slično je i s glumicama. Preferiram starije, ozbiljnije, koje su glumile karakterne ličnosti. Ne mora glumica biti prsata i zgodna da bi bila dobra glumica", tvrdi.

Iako mu mnogi zamjeraju što utakmice ne vodi u odijelima, nego u “radnoj uniformi”, to ga ne smeta, baš kao što ga ne smetaju ni kritike da viče.

"Još je vruće i ne znam kako bih trčao uz liniju u odijelu. Zimi ću biti u odijelu, naravno, u Hajdukovu. Odijelo je više za akademije, kazalište i operu, ali znam obući odijelo i na utakmicu. A to što gestikuliram i vičem? Mene vam uvijek kritiziraju da sam strog, a tek kad odem iz kluba, priznaju da sam bio blag i popustljiv. Nadam se da ću se dugo zadržati u Hajduku, tako da će me svi moći dobro upoznati. A to bi značilo i da ću napraviti rezultat koji svi priželjkujemo. Split je specifična sredina, to sam primijetio prvi dan. Ne možeš proći gradom, a da te netko ne zaustavi, zamoli za fotografiju, a onda odmah krenu savjeti. Kako igrati, koga postaviti u momčad", kaže.