Putnički brod koji je 14. travnja 1912. godine nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom oceanu bio je i ostao najveća pomorska katastrofa do danas.

Nakon otkrića olupine Titanica, počelo je novo istraživanje o katastrofi koje je dalo uvid u više detalja događaja u noći potonuća. Jedno od njih posvetilo se istraživanju sudbine čamaca za spašavanje koji su ljudima na Titanicu bili jedina nada. Fotografije koje su nedavno objavljene godinama su držane daleko od javnosti, zbog njihove "delikatnosti" i iz poštovanja prema žrtvama.

Čamac "Collapsible A" bio je posljednji čamac koji ja napustio Titanic, a on ustvari nije niti spušten s broda već je u atmosferi panike i kaosa samo bačen nakon što je brod počeo vertikalno tonuti. Velik broj ljudi se očajnički pokušao ukrcati na njega - a samo njih troje u tome su uspjeli. Na njihovu nesreću, ispostavit će se.

Taj je drveni čamac za spašavanje uočen tek 13. svibnja 1912., udaljen oko 200 milja od mjesta gdje je Titanic potonuo. Pronašao ga je brod RMS Oceanic, a prizor na koji su naišli šokirao je mornare, piše Daily Mail. 

Na brodu su se nalazila poluraspadnuta trupla dvojice vatrogasaca iz Titanicove strojarnice te tijelo putnika iz Prve klase - Thomasona Beattiea (37) te Edwarda Lindella, putnika iz trećeg razreda. On je bio odjeven u svečani smoking, a na dnu čamca posada je pronašla prsten s  ugraviranim "Edward to Gerda", jedini ostatak bračnog para čiji su životi izgubljeni na oceanu.

Neobične fotografije tog čamca naći će se na aukciji zajedno s jezivim ručno pisanim izvješćem o tome kako su tijela bila toliko raspadnuta, da je ruka s jednog otpala tijekom dizanja.

Dobro očuvano pismo napisao je putnik na RMS Oceanicu, koji je zajedno s drugim putnicima promatrao cijeli prizor s palube koristeći se dalekozorima.

Edward i Gerda Lindell

Ova ljubavna tragedija u svakom slučaju može zasjeniti onu Jacka i Rose, a osim toga je i stvarna. Edward je radio u tvornici cipela kao fizički radnik, no "trbuhom za kruhom" odlučio je isprobati svoju sreću u SAD-u, gdje je krenuo sa svojom suprugom Gerdom. 

Te kobne večeri bili su na palubi s parom Šveđana koje su upoznali, a kako se brod okrenuo dok je tonuo, paluba je prema moru bila okrenuta pod pravim kutem, pa su se svi primili za ruke dok su jurili prema ledenom moru, u smjeru čamca za spašavanje koje su vidjeli. No, dok je Gerda odmah potonula, Edward se uspio popeti na čamac za spašavanje s prijateljem. No, duboko potresen i pothlađen, umro je nakon pola sata. 

Nakon što je prsten otkriven, dali su ga Gerdinoj obitelji.

Thomason Beatti bježao od zime - a ubila ga hladnoća

Taj se bogati neženja iz rodne Kanade preselio u Francusku zbog ljubavi prema Europi i njenoj blagoj klimi. Želio je ostati u Francuskoj što dulje, no njegov se suputnik razbolio, pa je u zadnji trenutak rezervirao svoju kartu za Titanic. Svoj je povratak najavio majci otkrivajući da se vraća s "nepotopivim brodom" te je platio jako puno za kabinu u prvoj klasi. 

Nakon što je Titanic udario u ledenu santu, on se među prvima našao u ledenoj vodi. Uz temperaturu vode od 2,2 stupnja prosječno vrijeme preživljavanja odrasle osobe u tim uvjetima iznosi tek 15 minuta. 

No, činilo se da ga je poslužila sreća jer se uspio popeti na "Collapsible A" očekujući da će tu biti siguran. No ni on, niti drugi na njemu, nisu uspjeli dočekati spasilački brod, već je umro od hladnoće od koje je bježao.

Proročanstvo katastrofe

Prvi brod koji je Titanicu priskočio u pomoć, RMS “Carpathia”, u tom se trenutku nalazio 48 milja (oko 89 kilometara) od unesrećenog broda. Carpathia je uspjela stići do Titanica nešto iza 4 ujutro, oko četiri i pol sata nakon što je Titanic naletio na santu leda (23:40) i nešto više od sat i pol nakon što je potonuo (02:20). Trebalo je više od sat vremena da prvi čamci za spašavanje budu s Titanica spušteni u more, a brod je ostao na površini 160 minuta unatoč predviđanjima svojeg konstruktora koji je, vidjevši štetu na trupu, predvidio potonuće u roku od 90 minuta. 

Katastrofu Titanica četrnaest je godina prije predvidio Morgan Robertson u svojem romanu Futility, or the Wreck of Titan. Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan, koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spašavanje. Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica ponovno objavio roman, s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće.

Novi brod imao je 66.000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70.000 tona istisnine. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spašavanje tek za jedan dio putnika. Oba su bila nazivana i 'nepotopivima'.