Koliko puta vam se dogodilo da ste negdje u kafiću i da osoba iz vašeg društva, za koju znate je bogata, najrjeđe časti? Jesu li oduvijek bili škrt ili su zbog škrtosti zaradili sav novac? Postoji li možda i neka treća mogućnost?

Claudia Hammond, autorica knjige "Mind Over Money" kaže da ne postoji jednostavan odgovor na tako kompleksno pitanje. S jedne strane, možete usporediti darežljivost ljudi koje zanima novac, kao što su ekonomisti, s ljudima koje zanimaju neke druge stvari poput studenata psihologije ili arhitekture. Jedno istraživanje iz 1993. godine ustvrdilo je da dvostruko više studenata ekonomije kaže da nisu dali ništa u dobrotvorne svrhe u odnosu na studente psihologije.

Istraživači su provjerili kako se mijenja razina darežljivosti tijekom fakultetskog obrazovanja. Studenti ekonomije su cijelo vrijeme ostajali podjednako darežljivi, i to ispodprosječno, dok su studenti ostalih područja postajali sve darežljiviji kako se primicao kraj studija. Naravno, riječ je samo o prosjecima i postoje altruistični studenti ekonomije kao što postoje i škrtice na psihologiji.

Neka istraživanja pokazala su da bogatiji ljudi ponašaju se darežljivije. Britanski istraživači razbacali su po 15 adresiranih pisama s poštanskom markicom i bilježili su koliko je pisama na kraju došlo na svoje odredište. Čak 87% pisama razbacanih u bogatijim dijelovima Londona došlo je do primatelja. Usporedbe radi, samo 37% pisama razbacanih po siromašnijim dijelovima grada dospjelo je do svog odredišta.

Bogatiji ljudi češće pokazuju svoju bolju stranu posebno altruističnim radom u situacijama gdje javnost neće saznati za nečije dobročinstvo, a gotovo je nemoguće da netko uzvrati istom mjerom. Kristin Brethel-Haurwitz i Abigail Marsh sa sveučilišta Georgetown istraživale su zašto postoje razlike u broju doniranih bubrega strancima između saveznih američkih država. Uspoređivale su različite faktore kao što je religioznost, ali najbolji prediktor bio je medijan prihoda. U državama gdje ljudi zarađuju više, više ljudi darivalo je bubrege potpunim strancima.

Upozorile su da nije nužno da bogatiji ljudi češće daruju bubrege, ali istraživanje sugerira da više razine altruizma su zabilježene među bogatijim stanovništvom. Postoji mogućnost da bogati ljudi jednostavno vode lagodnije živote što im omogućuje da pokazuju više darežljivosti.

S druge strane, Paul Piff sa sveučilišta Berkeley imao je potpuno suprotne zaključke. U jednom istraživanju okupio je ispitanike različitih društvenih skupina, a neki su imali godišnje prihode iznad milijun kuna. Svim ispitanicima dao je 10 dolara i pitao ih koliko će od toga dati u dobrotvorne svrhe. Siromašni ljudi bili su znatno darežljiviji od bogatih sugrađana.

Međutim, postavlja se pitanje jesu li ti ljudi bogati zato što paze kome daju novac pa su uspjeli se obogatiti ili odgovor leži negdje drugdje.

Piff je odlučio iskoristiti igru Monopoly kako bi provjerio kako se ponašaju ljudi bogati samo na papiru. Naime, slučajnim odabirom bi odlučili tko će od igrača dobiti dvostruko više novca na početku igre. Nitko nije ostao iznenađen kada su igrači s više novca na početku počeli i pobjeđivati, ali pomalo ih je iznenadilo ponašanje takvih ispitanika. Neki od ispitanika su postajali glasni i vikali su dok su pretjecali druge igrače. Po završetku igre, pobjednici su pričali o svom trudu i pametnim odlukama zbog kojih su pobijedili. Nitko nije ni spomenuo činjenicu da su počeli s dvostruko više novca od bilo koga drugog.

To istraživanje sugerira da čak i privremeno bogatstvo može dovesti do toga da ljudi počinju više razmišljati o sebi, a manje o drugima.

Kako bi se što je moguće bolje empirijski provjerila darežljivost, istraživači s koledža u Bostonu usporedili su davanja humanitarnim organizacijama među grupama ljudi razvrstanih po prihodima. Zaključili su da gotovo svi ljudi u SAD-u daju prosječno 2,3% svojih prihoda u dobrotvorne svrhe. Jedina iznimka su superbogati koji zarađuju više od 300.000 dolara godišnje. Najbogatiji su davali, prosječno, oko 4,4% svojih prihoda svake godine.

Kompleksna istraživanja pokazala su da smo svi mi ljudi i da ni bogataši nisu značajno škrtiji od nas običnih smrtnika. Jedina iznimka su najbogatiji, ali Hammond je za BBC napomenula da ipak postoji mogućnost da bogati imaju više novca za dati i da zato daju više.