Priče o preživjelima s Titanica imaju sve one elemente tipičnih toplih ljudskih priča. Sudbine onih koji su preživjeli noć u kojoj je poginulo više od 1500 ljudi postale su primjeri koliko jaka ljudska volja za preživljavanjem može biti. Među njima je ona o Richardu Norrisu Williamsu II. koji je preživio nakon što se satima držao za improvizirani čamac za spašavanje. Noge su mu nakon svih tih sati u ledenoj vodi bile spreme za amputaciju. No on je to odbio. Izdržao je bol i čudesno se oporavio. Osam godina kasnije, 1920., osvojio je Wimbledon u paru sa Chuckom Garlandom.

No ima i onih priča koje pokazuju kako se od tog traumatičnog iskustva rijeko tko može u potpunosti opraviti. 

Jennie Louise Hansen preživjela je tragediju no od tog šoka nikada se nije oporavila. Trauma joj je ostavila velikog traga na živcima, i nakon toga više nikada u životu nije mogla pustiti suzu.

Postoje i priče onih u koje nitko nije vjerovao.

Tako Berthe Antonine Mayne u svoju priču o preživljavanju Titanica nije mogla uvjeriti ni svoju obitelj, piše The Vintage News. 

Ona je živjela u Belgiji i zarađivala pjevajući u kabaretima diljem Bruxellesa. U krugovima onih koji su uživali u tjelesnim užitcima bila je poznata kao "žena koju se često moglo vidjeti u društvu ljudi koji su voljeli jesti i piti i uživati u životu". Navodno je bila u vezi sa francuskim vojnikom Fernand de Villiersom kada je krajem 1911. godine upoznala kanadskog milijardera Edmonda Baxtera i strastveno se zaljubila.

Baxter je imao bogate roditelje a po zanimanju bio je hokejaš. No nakon nekoliko ozljeda oka koje su mu naštetile vidu, prekinuo je profesionalnu karijeru i postao trener. Otputovao je u Europu sa majkom i sestrom, a u SAD su se planirali vratit na Titanicu. Par se viđao tek nekoliko mjeseci, no Mayne je postala njihova suputnica. Ukrcali su se u Cherbourgu, Francuska i bili smješteni u kabine 1. razreda.

Bia je oduševljena početkom života u tom novom svijetu o kojem je slušala uzbudljive priče, i kao zvijezda kabareta uživala u luksuznom putovanju Titanicom. U maniri prave dame bila je u svojoj posebnoj kabini na čijim je vratima pisalo Gđa de Villiers.

No u tom luksuzu nije uživala dugo. Kad se brod zaustavio usred ničega, Baxter je otišao vidjeti što se dogodilo i pitao kapetana Smitha. 

"Dogodila se nesreća Baxteru, no sve je u redu", rekao mu je kapetan.

Ono što je mogao vidjeti ipak je bilo daleko od u redu. Kapetan je odjurio na most, a on je krenuo po svoju obitelj i pojaseve za spašavanje.

Brzo ih je izvukao iz kabine, Mayne je obukla dugi vuneni kaput preko spavaćice, i otpratili su ju do čamca za spašavanje broj 6. Nije se htjela u njega popeti bez Baxtera, i govorila je kako se mora vratiti u kabinu po nakit koji joj je ostao. Dok je brod brzo tonuo, Molly Brown odgovorila ju je od te sulude ideje. 

jeziva sudbina Posljednji čamac: Na njemu prošli gore nego na Titanicu!

Baxter je njoj, majci i sestri mahao s broda dok su ih u čamcu spuštali u more, i to je bio posljednji put kad su ga vidjeli. Tijelo tog 24-godišnjaka nije bilo među onih nekoliko koje su pronašli nakon što je Titanic potonuo. 

Nakon tragedije Berthe Mayne neko je vrijeme ostala s tugujućom obitelji. Nakon toga preselila se u Pariz i nastavila svoju karijeru. Nikada se nije udala.

U mirovini se vratila u Bruxelles. Uživala je u bliskom odnosu sa nećakom i ostalim članovima obitelji. Obitelj nije vjerovala u njezinu priču, i tek nakon njezine smrti 1962. godine, povjerovali su kako je istina. Dok su pregledavali njezine stvari, nećak je pronašao kutiju za cipele prepunu uspomena, pisama, fotografija i sl. I u njoj dokaze njezinog putovanja Titanicom.