Kakve god gluposti svakodnevno izvodili, ljudi su u suštini ipak skloni tome da budu dobri. Pa će tako nekoga kome je dijagnosticiran rak, tko je potom preživio i višesatnu operaciju i višetjedne ili višemjesečne kempoterapije, oduševljeno čestitati, biti sretni zbog njega i slaviti ga kao junaka. Ali, nakon što oduševljenje splasne, preživjeli će imati manje šanse pronaći novo radno mjesto, osim ukoliko kod potencijalnog poslodavca ne bude skrivao svoju povijest bolesti.

Skupina znanstvenika s houstonskog Sveučilišta Rice objavila je u časopisu Journal of Applied Psychology rezultate studije koji to potvrđuju. U promatranje su uspjeli uključiti više od 100 voditelja trgovačkih lanaca kojima su slali svoje "aplikante" na stvarne razgovore za stvarna radna mjesta. Svoje kandidate znanstvenici su podijelili u dvije skupine, one koji su otvoreno govorili o bolesti koju su uspješno preboljeli, te one koji su to jednostavno prešutjeli.

Ispalo je da su oni koji nisu skrivali svoju bitku za život u prošlosti, bitno rjeđe dobivali radno mjesto od onih drugih, pa čak i da su im se službenici s kojima su razgovarali, manje smješkali, bili manje ugodni i slično. Službenici su sa svoje strane one koji su otvoreno govorili o raku koji su preboljeli, ocjenjivali s bitno boljim ocjenama za dojam prijaznosti, ali i s bitno slabijim ocjenama za dojam o inteligenciji i radnim sposobnostima.

Prije konačnog zaključka o diskriminaciji, u studiji se navodi da bi za takvo što bilo potrebno provesti istraživanje koje bi obuhvatilo puno širi krug djelatnosti nego što su to trgovački lanci. Trendovi su, međutim, nedvosmisleno utvrđeni, stoji dalje, što je u 21. stoljeću posebno besmisleno jer, zahvaljujući medicinskim dostignućima, pacijenti koji danas uspješno prebole rak, u većini slučajeva jednako su radno sposobni kao i ostali zdravi ljudi.