Jack Yufe preminuo je prije nekoliko dana od raka u bolnici u San Diegu u dobi od 82 godine, 18 godina nakon što je umro njegov identični brat blizanac Oskar Stöhr.

Sudbina se njima dvojicom poigrala skoro do razine grotesknog, jer riječ je o braći, po ocu Židovima, od kojih je jednoga životni put naveo u kibuc u Izraelu, dok je drugi iz Drugog svjetskog rata izišao kao zadojeni nacist. 

Rat je završio dovoljno rano da ne dođe red na Oskara da pogine za Führera

U životu su se susreli samo dvaput, istodobno su se i mrzili i voljeli, a frapantne sličnosti unatoč potpunoj odvojenosti, dandanas fasciniraju psihologe diljem svijeta. 

Rodili su se na Trinidadu u Port of Spainu 16. siječnja 1933. To što im je otac Joseph bio Židov, a majka Elizabeth Njemica katolkinja, nije igralo nikakvu ulogu u tome što su im se roditelji razveli kad im je bilo samo šest mjeseci. 

Problem je bio to što je otac bio sklon alkoholu i što je jurio žene, a majci to nije padalo na pamet trpjeti. Rastali su se upravo solomonski.

Majka je Oskara odvela sa sobom u Njemačku, Jack je ostao s ocem i tako je počela jedna od najbizarnijih drama iz Drugog svjetskog rata. 

U Njemačkoj su nacisti već bili došli na vlast, a i Oskarov očuh za kojega se majka udala u Frankfurtu, bio je tako zagriženi nacist da je Oskaru njemačka baka zabranila da svoje židovsko porijeklo ne spominje nikome, pa čak ni svom očuhu.

Bilo je to pitanje opstanka. Ali osim toga, život je išao dalje i mali je Oskar naučio s cijelim razredom pozdravljati razrednika s “Heil Hitler”, veseliti se okupljanjima Hitlerjugenda i svim onim veselicama kojima je nacistički stroj mališane odgajao da postanu topovsko meso. 

Srećom, pa je rat završio dovoljno rano da ne dođe red i na Oskara da pogine za Führera.

Jack je, pak, odrastao s druge strane Atlantika, na Trinidadu koji je bio britanska kolonija i koji bi i za njega bio karipski raj da se onako crvenokos nije izrazito razlikovao od okoline, bilo da je bila riječ o crnoj, bijeloj ili indijanskoj djeci. 

Kroz djetinjstvo se probio u seriji tučnjava i s ocem preselio u Venezuelu 1948. Tek tamo je osjetio pravi užas holokausta jer su živjeli s očevom sestrom koja je jedina od sve njegove rodbine iz Europe uspjela preživjeti logor u Dachauu i holokaust. 

Šok na prvom susretu u Frankfurtu

Ona je bila ta koja ga je uvjerila da je za tinejdžera najbolje da odseli u kibuc u Izraelu koji se tek rađao. Vrlo nevoljko, mladi Yufe ju je i poslušao i u Izraelu služio u mornarici.

Jaz između dvojice blizanaca time je postao potpun. Svih tih godina braća su znala za postojanje onog drugog. Psihologinja Nancy Segal, koja ih je proučavala pored još desetaka drugih sličnih slučajeva, mada ne tako dramatičnih, pisala je poslije da su si braća u to vrijeme počela pisati. 

“Bila su to prilično nježna pisma. Oskar bi ih započinjao s: ‘Moj dragi brate’, a Jack bi ih završavao s ‘Tvoj voljeni brat.’”, zabilježila je. 

I tako sve do 1954. kada je Yufe odlučio odseliti svom ocu u SAD. Predložio je bratu kojega nikada dotad nije vidio, da ga usput posjeti u Frankfurtu i ovaj je na to pristao. A onda je uslijedio šok! 

Prilazili su jedan drugom na aerodromu i shvatili da obojica nose plave sportske košulje s naramenicama, džepovima na prsima, da obojica imaju iste brkove i da nose identične naočale sa žičanim okvirima. 

Prvi je svu svoju odjeću nabavio u kibucu, a drugi u Frankfurtu. U BBC-jevu dokumentarcu iz 1999. Yufe se prisjetio tog susreta.

“Pitao sam ga: ‘Oskare, zašto nosiš istu košulju i iste naočale kao ja?’, a on mi je odgovorio: ‘Zašto si ti odjeven isto kao ja?’ Nije nam se svidjelo to što izgledamo baš identično.” 

Tolika sličnost nije im sjela jer su se ionako gledali s nepovjerenjem. Obojica su tijekom rata imala noćne more u vezi onog drugog. Oskar bi sanjao da je vojni pilot i da svog brata ubija u obračunu na nebu, a Yufe bi sanjao da si brata probada bajunetom. 

Kad su se napokon susreli, Oskar ga je odveo kod sebe doma, ali je od obitelji sakrio da mu je brat stigao iz Izraela. U njegovoj okolini židovsko porijeklo i dalje je bilo kompromitirajuće. 

Sličnosti su bile zaprepaščujuće - čak su nosili iste lančiće

Oskar ga nije mogao gledati u oči. Bilo je to mučnih šest dana nakon kojih su se s olakšanjem hladno rukovali i oprostili na sljedećih 25 godina. 

Yufe je 1979. doznao za veliko znanstveno istraživanje u Minnesoti kojim su se ispitivali upravo blizanci koji su formativna razdoblja svojih života proveli odvojeni.

Naravno da boljeg primjera od njih dvojice nije bilo. Yufe je pozvao brata, a ovaj je – na njegovo iznenađenje – poziv objeručke prihvatio. 

Dotad su se obojica i oženili, tako da je to bilo okupljanje obitelji obojice braće i, u stvari, prvo veliko upoznavanje blizanaca, sad već u dobi od 46 godina. Sličnosti su bile zaprepaščujuće. Naravno da su i ovaj put bili identično odjeveni, čak su oko vrata nosili iste lančiće. 

Lako što su obojica novine čitali od posljednje stranice prema početku, nego su i obojica jako zazirala od mikroba i prala ruke u zahodu i prije i poslije nužde. Obojica su razvila djetinjastu šalu da u liftu, na prijemima i u sličnim osjetljivim situacijama glume glasno kihanje. 

Obojica su obožavala maslac na tostu i čak ga umakala u kavu. Obojica su, usto, bila žestokog temperamenta, imala napade bijesa i anksioznosti, bila sklona povremenom teškom opijanju. 

Obožavali su slatke likere, strašno začinjenu hranu, zaspati ispred televizora. Briljirali su u svim sportovima i kompulzivno se igrali uredskim priborom i gumicama za domaćinstvo koje bi si naposljetku omotali oko ruke.

Hodali su identično, čak su se na potpuno isti način imali običaj spoticati u hodu. I koliko god da su im se supruge ludo zabavljale pronalazeći najluđe zamislive sličnosti i koliko god da su jedan drugim bili apsolutno fascinirani, obojica su bila izrazito tvrdoglava.

Njihov slučaj je ušao u udžbenike iz psihologije

U raspravi bi radije umrli nego odustali i stoga su jedan drugoga neprestano jezivo živcirali. Naravno da su na teme Drugog svjetskog rata, Izraela, Palestine, Wehrmachta stalno bili na rubu tučnjave. 

Jednom su se čak uspjeli cijeli dan prepirati oko toga čija je tehnika pranja vjetrobranskog stakla na automobilu neusporedivo bolja od one onoga drugog.

“Nije im dalo mira to što su osobine koje su kod sebe smatrali najgorima, stalno primjećivali kod onog drugog, kao u ogledalu”, rekla je povodom Yufeove smrti njegova supruga Ruth. Poslije tog sastanka više se nikad nisu vidjeli iako jesu kontaktirali. 

Oskar je radio kao električar u rudniku i umro je 1997. od raka pluća. Jack je, pak, imao mali putujući dućan s priborom za farmere. 

Njihov je slučaj ušao u svjetske udžbenike iz psihologije, posebno biheviorizma, kao jedinstven zbog odrastanja identičnih blizanaca u apsolutno različitim okruženjima.

U njihovom slučaju znanstvenici su mogli biti savršeno sigurni da je praktično sve što je dovelo do tako očitih sličnosti, imalo veze prvenstveno s njihovim genetskim naslijeđem.

Izvanredno zanimljivi su bili i njihovi uzajamni osjećaji. Jednom prilikom kad je psihologinja Segal pitala Yufea da li on voli svog brata, on joj je zaprepašteno odgovorio: “Da li se volimo!? 

Pa, mi smo dosad skupa proveli ukupno jedva mjesec dana. Jedva da ga i poznajem!” Za bratovu indoktrinaciju nacizmom Jack Yufe ipak je imao razumijevanja. “Djeca uopće nemaju utjecaja na ono čemu ih uče. 

Da su nas otac i majka zamijenili, ja bih, siguran sam, ispao potpuno isti kakav je ispao on. Ta spoznaja mi, u stvari, uopće ne smeta, ali mi je ipak jako drago što nije ispalo drugačije”, zabilježili su Yufeove riječi povijesni udžbenici iz psihologije.